Rukopis

01.05.2021

Vrijedim više od novca

Autor: Farah Garčević

U 21. vijeku, vrijediti više od novca, postalo je luksuz i oličje sopstvenog dostojanstva. Živjeti u svijetu gdje je sve korumpirano, u svijetu gdje se mjera ljudskosti gleda kroz nekolicinu cifara na bankovnom računu a život jedne individue, običnog čovjeka, zamijeni za život čovjeka moćnijeg prezimena, dovodi do toga da se ljudi koji i dalje u ovom izvještačenom vremenu znaju razlikovati dobro od lošeg, pitaju da li je život i postojanje izgubilo smisao. Da li vrijedi boriti se protiv mračnih sila savremenog doba? Protiv sila koje su nekome uništile djetinjstvo, snove i nadu da će sutra biti bolje od danas. Novac je okupirao um ljudi, te na taj način upravlja njima. Vrlo sićušna stvar koja u ljudima stvara nepobjediv osjećaj. On je samo potreba čovječanstva, a ne stvar koja stvara beskrajan osjećaj sreće. Tmina koja se spustila na čovječanstvo zaslijepljivši im srca i um, iz trenutka u trenutak dovodi do kraha ovozemaljskog svijeta.

Zle čari novca posijane su u ljudska srca. Gledajući razno-razne televizijske programe možemo čuti zastrašujuće priče o ljudima koji su izgubili svoje bližnje zbog neposjedovanja dovoljne količine novca. Zastanite na trenutak. Razmislite! Šta biste Vi učinili da ste na mjestu porodilje, čije je dijete rođeno mrtvo, čije dijete nije ni imalo priliku udahnuti zrak u kojem se osjeti ljudska zloba i nemir, uz odbranu ljekara: „Da ste uplatili određenu sumu novca za dogovoreni porođaj, možda bi Vaše dijete živjelo!“? Samo zamislite da ste u stanju ovih slomljenih majki, čije je srce rasuto na hiljade sitnih dijelova, kojih je nažalost svakim danom sve više, znajući da su možda dijete izgubile zbog prljavih riječi korumpiranih ljekara.

Smatram da je svakim danom sve veća potreba čovječanstva, u cilju zaštite nevine djece, slomljenih majki, rasturenih porodica, neutješnih đaka i studenata, jer nisu upisali željene škole ili fakultete zbog istih, samo materijalno moćnijih, da svi zajedno kažemo veliko NE zloj čaroliji novca i pokušamo zacijeliti slomljena srca već onih koji su okusili gorčinu zle čarolije. Ja, kao sedamnaestogodišnja srednjoškolka, svjesna sam da je život velika borba, te da ja nisam za ovo izvještačeno vrijeme,već za vrijeme ljubavi, rada i uspjeha.

Šta god se desi, život ide dalje. On nas neće čekati da se pokrenemo, već će nas ubaciti u vrtlog brzine svakodnevnog života. Meni su za sreću potrebne sitnice. Oči koje me gledaju sa mnogo ljubavi, zagrljaj u kojem želim provesti cijelu vječnost, te suza koja je potekla od radosti. Trebaju mi sitnice koje se ne mogu kupiti novcem. One su sasvim slučajne, a mnogo toga kažu o čovjeku.

Foto: Unsplash