Rukopis

17.04.2021

Skrivene misli jedne kupoholičarke

Autor: Nataša Milaš

Ne znam gdje da me povedete, ja bih našla nešto da kupim. Šetam ulicom, bacim pogled na neku torbu, vidim na curi pored mene dobre cipele, razmišljam gdje ih je kupila? Odem do knjižare, kupim još jednu nepotrebnu svesku, marker pa i neke stikere, zašto da ne? Uvijek se nađe neka šoljica, kremica, minđušice, online šoping - raj. Pogotovo za vrijeme korone, ne znam koliko sam puta kasnila na online sastanak jer me kurir zvao da izađem po pošiljku. Nađem nešto na Ali-Express-u,  pa mu treba toliko da stigne, da zaboravim da sam naručila. Zamislite moju sreću kada poštar donese paketić na vrata, to mi je kao neko iznenađenje, od mene, meni. Ne postoji trenutak kada pomislim, ah sad ne bih ništa kupila. Sreća pa me moj skromni budžet ograničava, a i kako starim malo se bolje kontrolišem, probirljivija sam, znam tačno što tražim.

Da li ste se ikad zapitali zašto je to tako? Zbog čega mi imamo veću potrebu za kupovinom od naših roditelja ili generacija prije njih. Da li ste svjesni da danas nisu potrebe, već osjećanja ono što nas povezuje sa kupovinom? Ključ je u pozitivnim emocijama, mi volimo neki brend, odlično izgledamo u novim farmerkama, popravimo raspoloženje omiljenim slatkišem, motivišemo se za trening sa novim helankama ili kad uspijemo u nečemu, nagradimo sebe sitnicom.


Foto: Unsplash

Nije ova potreba nova, ona je oduvijek postojala, ono što je danas drugačije jeste da je proizvodna industrija eksploatiše a mi na to pristajemo. Neprekidno smo okruženi reklamama, a najveći paradoks kupovine je u tome da što više kupujemo, to nam više stvari treba, ili mislimo da nam treba. Nekada je bilo dovoljno imati jedne dobre patike, jednu jaknu, jednu torbu. Ako se sjećate prije par godina jedna dobra krema je bila sve što vam je potrebno za lice, a danas imate gel za čišćenje, masku za usne, podočnjake, lice, serum, ulje, kremu, primer, puder, highlighter, rumenilo i molim vas nemojte izaći iz kuće bez zaštitnog faktora. Normalno je da treba da vodimo računa o svom izgledu i koži ali da li nam baš sve ovo treba? Stil života je upravo ono što nam reklame danas prodaju, i to ne baš jeftin. Nije sporno izdvojiti dosta novca na nešto što je kvalitetno, ali treba li nam pet takvih proizvoda? Naravno da ne!

Nije pretjerana kupovina jedini problem sa kojim se susrećemo u potrošačkom društvu, postali smo materijalisti. Sve vidimo kroz novac i vrijednost, jedino čemu težimo jeste što veća zarada i počeli smo da posmatramo druge osobe kao objekte. Pa ako neki nama blizak objekt (osoba) nije zadovoljan a naša je greška, poklonićemo mu neki drugi skupi objekt i osloboditi se krivice.

Zar stvarno želimo da živimo u svijetu gdje su nam prijatelji, porodica, partner objekti koji su lako zamjenjivi, i da imamo odnose, bez ikakve dublje emocionalne povezanosti, sve dok imamo neke koristi od njih? Koja je korist od novca i stvari ako nismo srećni, mirni i spokojni sa ljudima koje volimo?

Srećom, daleko, daleko sam od ovog materijaliste, a znam da je i veliki broj vas. Istina usrećim sebe sitnicama, malim šopingom, ponekad možda i pretjeram, sve je to normalno ali svjesna sam i da je privremeno. Kad odem u taj „začarani krug“ ili paradoks kupovine kako smo ranije objasnili, samo sebe napomenem, neko je ovo osmislio da bih ja sve više i više stvari kupovala, pa stanem i razmislim da li mi stvarno nešto treba. I na kraju se prisjetim pravih vrijednosti, mogu ja imati najljepše krpice ali ako ih nemam sa kim prošetati, šta će mi?  


Foto: Unsplash