Rukopis

10.04.2021

Dok su mnogi varali, drugi su se zavaravali

Autor: Maja Nikolić

,,Ne mogu da razumijem, na primjer ja to nikad ne bih uradila'', rečenica koju sam često tokom odrastanja čula od svoje majke. E draga moja, sve što ti ne bi uradila, neko drugi itekako bi, i to i radi. Najčešće veoma lukavo i gotovo neprimjetno.

Često pomislim da me roditelji nisu vaspitali na pravi način, da me nisu spremili za sve ono što me čeka u životu, iako su dali sve od sebe da to urade na najbolji mogući način. Neko bi rekao da su danas vremena drugačija. Ili su ipak možda ljudi ti koji se mijenjaju?

Negdje sam pročitala citat, više se i ne sjećam autora, ali pokušaću da parafraziram.

Ne dozvoli da te tvoj život, ma koliko god bio težak učini lošim čovjekom.

Nažalost, kako odrastam, sve češće se susrećem sa bezobraznim, nekulturnim, bahtim ljudima koji vam se na početku predstave kao oličenje dobrote i poštenja, a na kraju se ispostavi da su sve, samo ne to.

Svi mi prolazimo kroz teške životne situacije. Svakodnevni porodični problemi, nesuglasice na poslu, gubici dragih ljudi, nerazumijevanje prijatelja, borba za opstanak u ovom surovom svijetu... I dok se neki stojički i pošteno bore sa svim ovim situacijama, i traže svoje mjesto pod suncem, drugi vješto traže krivine kako bi što lakše izbjegli sve probleme. I što je najgore, često to rade preko tuđih leđa.

Ne smatram da sam ni najbolja, ni najpametnija, ni najpošenija osoba na ovoj planeti. Ali se trudim da na različite životne situacije gledam ne samo iz svog, već i iz tuđeg ugla. Valjda se tako nadam da će mogućnost da napravim grešku ili povrijedim nekog biti svedena na minimum.

Da li je nemaština napravila ovu ludu i nepodnošljivu sredinu ovakvom kakvu je danas poznajemo? Ili politika? Ili je to ipak nešto treće? Koga okriviti za ovoliku količinu nerazumijevanja, agresivnosti, nedostatka empatije, spletkarenja?

Na momente, kada kao društvo uradimo neke humane stvari, kao naprimjer, kad pomognemo pri skupljanju novca za liječenje nekog djeteta pomislim da ima nade za sve nas... i za buduće generacije. Ali me svađa ispred pošte oko toga da li trudnica treba da uđe preko reda ili da ipak čeka kao i svi ostali, nažalost, vrlo brzo vrati u realnost.

Zaboravili smo da mislimo jedni na druge. Pogotovo danas, kada nam je to najpotrebnije, kada je  toliko izazova sa kojima se svakodnevno susrećemo. Umjesto da jedni drugima budemo ruka spasa, najčešće smo kamen spoticanja.

I ne, ne vjerujem da je sve ovo zbog toga što su se promijenila vremena. Do ljudi je. Ili si čovjek ili nisi, nema tu mnogo polemisanja. Bio crnac ili bijelac, Srbin ili Crnogorac, Musliman  ili Katolik. To su jednostavno, samo dalja određenja. Ono najbliže, samo naše, jeste srce. Zato se potrudi da uvijek kuca za pravu stranu.


Foto: Unsplash