Rukopis

27.03.2021

Vjetrenjače

Autor: Anđela Micić

Bori se. Za sebe, za nju, njega, nas, njih… Bori se za sve što nemaš, za sve što ti treba, što ti po zemaljskim i božjim zakonima pripada. Bori se za ono što su ti uzeli. Ili tek planiraju. Bori se.

Borba – osnovni postulat 21. vijeka.

Još samo što nam nisu rekli da promijenimo smjer vjetru. A valjalo bi, ne?

Bori se, možda uspiješ. Možda će neko, nekad, pobjediti u borbi sa vjetrenjačama.

Previše je puta izgovorena riječ borba, u svega par rečenica, ali to je zato što je tako dugo oko nas, i u nama, da je postala mi.

Negdje u jutarnjoj gužvi, na cesti, među prolaznicima koji iza sebe ostavljaju tragove životnih borbi, shvatila sam da se svi, većinu svog života – borimo. A trebalo bi da je jednostavnije. Trebalo bi da živimo.  

No, ovo mi je prvi život i niko mi uz njega nije dao uputstvo. Nisu mi rekli šta da radim u slučaju da se “pokvari”, ima li garanciju i ko može da ga “popravi”.

Ali su mi mnogo puta rekli da se borim.

Poslušala sam ih, naivnošću djeteta i nespretnošću zaljubljenog čovjeka.

Zato sam se i našla među vjetrenjačama, svim silama pokušavajući da promijenim smjer vjetru. Kad pogledam unazad, smiješno mi je i strašno istovremeno. Smiješno je i pomisliti da ćemo sve borbe dobiti. Strašno je što nam niko nije rekao da sve borbe nisu vrijedne snage, suze i znoja.

Nekad bijete tuđe bitke. Nekad one već unaprijed izgubljene. A između toga ste samo mehanički, borbeno nastrojeni, jer vam je borba u krvi. Kao kompjuterski program.

Ne, nije ovo poziv da odustanete od svojih borbi. Ovo je opomena da nije svaka borba vaša. I da ne može, ne mora i ne treba svaka da se dobije.

Zato pažljivo birajte. Kada, kako  i protiv čega se borite.

I gledajte da između borbi – živite.

Jednom će proći. Sve. To što sada imate, nekad će se označavati davno prošlim vremenom. Proći će proljeća, vreline ljeta, zimski mraz. Proći će i ljudi koji su sada tu. I ako sve vaše vrijeme iscuri dok se borite, za ko zna šta, izgubićete se u besmislu i zaboraviti kako izgleda život.

Dio života jesu borbe, ali život u cjelosti nije borba.

U pauzi između borbi je mir, u vama i oko vas. Sreća zbog sitnica koje su velike tek kada nestanu. Nečiji osmijeh, glas, miris… Odlasci, dolasci, ispraćaji i dočeci. Godišnjice, rođendani, proslave. Dobro jutro i laku noć. Sretan put i dobrodošao…

Toliko toga, važnijeg od borbe, staje u jedan život.

I sve to zamrsi vjetar.

A ti pokušavaš da mu promijeniš smjer.  Niti možeš, niti moraš.

Umjesto da se boriš, pusti ga, da vidiš kud te vodi.

Sigurna sam da je smjer pravi.

Foto: Pexels