Rukopis

13.02.2021

La vie en rose

Autor: Andrea Čvorović

Još kad dođemo na ovaj svijet, prvo što nam poklone jeste ljubav. Kao bebe, budemo ti koji su u centru pažnje i oni koji su najviše maženi i paženi.

U toku procesa odrastanja naučimo da se svijet ne vrti samo oko nas ali da nam pažnja i ljubav od najbližih osoba neće izostati. Usput, počnemo da upoznajemo okolinu, da se socijalizujemo, učimo o emocijama i o tome šta nam prija, a šta ne, ali svi težimo istom: da od osoba koje biramo za nama bliske imamo pažnju i ljubav na koju smo naviknuti.

Često postavljamo sebi razne ciljeve koji se tiču ličnih postignuća i zanemarujemo činjenicu da nas to neće ispuniti koliko ljudi koje imamo oko sebe, sve dok ne ostvarimo svoj cilj pa zastanemo na tren i ne shvatimo da je najveća radost tog ostvarenja zapravo trenutak kad razlog svoje sreće možemo da podijelimo sa još nekim. 

I tako, naše radosti postaju radosti drugih ljudi, a tuđe radosti postanu naše. Život nam postane satkan, od tih momenata koje dijelimo sa bliskim ljudima i čuvamo kao uspomenu za sebe.

A dok imamo tih uspomena i želje da stvaramo još novih – ''la vie en rose'', biramo da gledamo život u ružičastom. A dok je tako, sve je lakše.

Sve je lakše, kad znamo da imamo svoje oslonce, vjetar u leđa i bezuslovnu podršku. Sve je lakše ako znamo da imamo kome da ispričamo svoje dane, probleme ili bilo kakve misli. Nečije ''sve će biti u redu'' u trenutku može učiniti da stvarno sve bude.

Pa makar kratkotrajno.

Zato, kako god da se sad osjećate, pomislite na ljude koje imate u okruženje, ljude koje volite i koji vas vole. Sjetite se koliko ste toga lijepog prošli sa njima, a koliko ćete tek. I ne brinite, dovoljno vremena ima za sve što poželite. Samo na vrijeme govorite ljudima koliko vam je stalo.

Nekad zna da bude kasno, da izgovorimo ono što želimo, da pružimo pažnju i ljubav kojoj težimo. Zato, ono što želite, recite i ne brinite ako ne znate na koji način... riječi i osjećaji makar uvijek nađu put do osobe koja je vaša.