Rukopis

19.12.2020

Komunikacija putem ekrana

Autor: Anđela Ašanin

Mobilni telefon – uređaj koji je promijenio način života mnogih ljudi, naročito mladih kada su se pojavili pametni telefoni. Počeli smo da gubimo svijest o stvarnim dešavanjima, a sve to zbog nečega što se nalazi virtuelno na ekranu telefona. Da ne govorim o tome da su sve te stvari samo privid – ni prijateljstvo, ni brojne fotografije nisu onakve kakve se prikazuju. Zaboravili smo na važnost komunikacije licem u lice. Ova situacija se nažalost još više pogoršala kada se desila cijela situacija sa pandemijom, pa nam je to sada jedini način komunikacije. Nevjerovatno je koliko su mladi postali zavisni od malenih džepnih kompjutera, od kojih ne mogu da se odvoje više od nekoliko sati (gdje je i nekoliko sati veliki uspjeh).

 

Da li me slušaš?

Već je svima poznata situacija današnjih izlazaka sa društvom. Najavljujemo im koliko imamo toga da pričamo sa njima, kako jedva čekamo da ih vidimo, da bismo na kraju završili na našim mobilnim telefonima. Još je upečatljivija situacija kada pričamo neki nama važan događaj, a osoba nas prekine sa riječima „Izvini, samo da se javim“ ili „Izvini, samo da odgovorim na poruku“, a uz to nekad ide i rečenica „Nastavi, slušam te“. Obično ljudi shvate da su već ispričali sve jedno drugom upravo putem telefona, te izlazak smatraju nepotrebnim i naravno, provedu ga ponovo na svojim uređajima.  Naravno, postoje ljudi i situacije gdje se dešava da naše uređaje odložimo i u potpunosti se posvetimo komunikaciji uživo sa nekim.

 

Svakodnevna upotreba

Došli smo do vremena kada, gdje god da odemo nosimo mobilni telefon sa sobom. Više se čak ni ne pita da li smo ponijeli telefon, već se njegovo prisustvo uvijek podrazumijeva. Zbog raznih mogućnosti je postao zamjena za gotovo sve – fotoaparat, knjige, sat, kalkulator, papir i olovku, radio. Mladima je sada sve na jednom mjestu, pa možda i ne predstavlja neko veliko iznenađenje broj sati koje provodimo na našim pametnim telefonima. Od trenutka kada otvorimo oči, gledanje u ekran nam pomaže da se razbudimo. Nakon provjeravanja svih stvari (društvenih mreža, poruka, objava i sl.) ustajemo i nakon doručka se opet vrćamo telefonima. U toku dana se nastavlja intenzivno korišćenje „džepnih kompjutera“, da bismo ih i pred spavanje koristili sve dok nam oči ne postanu toliko umorne da nam telefon ispada iz ruke.

 

 I forgot my phone - link

 

Instagram Li(f)e

Pojam Instagram Li(f)e najbolje opisuje korišćenje ne samo Instagrama, već svih društvenih mreža gdje se prikazuje život koji nije ni približno tako savršen kao na slikama. Slike sa društvom, trčanje, treniranje, priroda i bezbroj drugih forografija uopšte nije kako se čini posmatračima. Takođe, stavljam akcenat na slike za koje se tvrdi da su fotografisane slučajno, spontano i bez imalo truda. Za većinu, a mogu reći i za sve fotografije treba ogroman trud. Dešava se da se nešto uradi samo da bi se objavilo na društvenim mrežama – na primjer, možemo se slikati u teretani i to predstaviti kao našu svakodnevnu rutinu, a u stvarnosti uopšte ne treniramo. Možemo dodati različite filtere ili koristiti aplikaciju za fotošop kako bismo izgledali savršeno. Vremenom smo stvorili dva potpuno različita života – „stvarni život“ i onaj savršeni, obojeni, lažni, virtuelni život koji uporno predstavljamo na društvenim mrežama.

Koliko imaš prijatelja?

Jedna od stvari koja takođe ne odražava stvarnost su prijatelji ili pratioci na društvenim mrežama. Budući da na njima možemo brzo i lako pronaći bilo koga, možemo ga i dodati u svoje prijatelje, bilo da ga poznajemo ili ne. Dešava se da ljudi imaju stotine, hiljade, pa čak i milione pratilaca na društvenim mrežama, ali naravno veći procenat zauzimaju osobe koje nikada nisu ni sreli. Dio ide ljudima koje znamo površno, dok ljudi koje znamo jako dobro čine najmanji broj. Prema tome, osoba može da ima i milione pratilaca na društvenim mrežama, dok u stvarnosti možda nema nijednog prijatelja. U vrijeme gdje su takve aplikacije i platforme osvojile svijet, postali su bitniji „virtuelni“ prijatelji od onih stvarnih, jer korisnici upravo tu pronalaze utjehu i bijeg od svakodnevice.

 

Komunikacija tokom pandemije

Situacija sa virusom COVID-19 još više je učvrstila našu, već dovoljno jaku vezu sa mobilnim telefonima. Čovjek je po prirodi socijalno biće, i predodređen je za komuniciranje sa drugim ljudima. Sada kada smo svakog dana kod kuće, jedini način za to je putem telefona, najviše preko društvenih mreža. Koliko god da je to u stvari loše za nas jer postajemo sve veći zavisnici od cjelokupne tehnologije, to je za sada jedini način da pratimo dešavanja i budemo u kontaktu sa bliskim ljudima.


Kako spriječiti otuđenost?

Problem prekomjernog korištenja mobilnih telefona i otuđenost od ljudi nije lako riješiti. Ali, mislim da bi svako trebao krenuti od sebe. Moramo prestati da vidimo izlaz i rješenje problema u našim telefonima, jer to prosto nije stvaran svijet. Stvarnost je upravo ono što nam izmiče svakog dana, dok  smo preokupirani našim telefonima, ne razmišljajući o vremenu koje neće moći da se vrati. Cilj je oduprijeti se virtelnim okvirima koji su nam nametnuti i radovati se nečijem prisustvu. Pandemija je, ako sagledamo stvari na ovaj način, bila kao neka vrsta lekcije za cjelokupno vrijeme koje smo napolju provodili na našim telefonima umjesto da smo ga iskoristili u druženju. Zbog toga treba cijeniti takve trenutke, jer će vremena za mobilne telefone uvijek biti, a prava bliskost sa ljudima je nešto što vrijedi imati u današnjem svijetu.

Foto: Pinterest, whstamahawk.com, knowledge.wharton.upenn.edu