Rukopis

22.11.2020

...Sa porukom ''proći će''

Autor: Andrea Čvorović

Od prošle nedelje po instagramu kruži video ''We will hug again'' koji pokazuje šta nam znače zagrljaji i koliko nam nedostaju.

''Distanca, ruke, maska'' kao da je prije toga bila jedina poruka 2020. godine. Gdje god da se okrenemo možemo vidjeti reklame sa tom porukom, a od nadležnih za naše zdravlje uporno slušamo o mjerama ili o nepoštovanju istih.

Mart je bio onaj prvi, najteži mjesec kad smo se suočili sa tim da živimo prebrzo i da je možda potrebno da zastanemo i da shvatimo da svi konci nisu u našim rukama. Svaki naredni mjesec je bio sličan, suočavanje sa, kako to vole da kažu sad ''novom normalnošću'' i pitanjem ''kad će zapravo ovo da prođe?''.

I to je ono što nas sve interesuje kad će stvarno da dođe kraj, pravilima, mjerama, onim što nam se ne sviđa, a samo se stanje pogoršava svakog dana. Kao da tražimo izlaz iz situacije, svijetlo na kraju tunela, a ne idemo pravim putem.  A sve se vrti oko istog...

Doktori su umorni, već devet mjeseci i oni su izloženi mukotrpnom radu, neizvješnošću. Neki od njih ne gledaju ni svoje porodice, u potpunosti su predani svom profesionalnom pozivu, a drugi koji diktiraju mjere i prenose stanje postali su oni kojima građani ne vjeruju. Pa na svako njihovo ''Poštujte mjere'', odgovori se sa bilo kakvom rečenicom koja će se osvrnuti na to kako je neko njihov ili oni sami ispoštovao iste.

U svoj borbi poraz nije loš zdravstveni sistem ili nepoštovanje mjera, poraz je nerazumijevanje da smo u ovome svi zajedno i koronu nećemo pobijediti tako što ćemo se inatiti jedni drugima.

Kad bi malo više zastali i poštovali to što neko 24h provodi u bolnici, liječeći one kojima je to zaista potrebno,  kad bi zaista slušali šta će nam pomoći da napravimo bolje od trenutne situacije, a da se ne osvrćemo na loše primjere, kad nas ne bi upozoravali na mjere samo navodeći najgore scenarije, možda bi uspjeli.

Možda bi stvarno uspjeli, da kao narod pokažemo da smo se borili protiv virusa jer nam svima isto nedostaje. A to isto je onaj život, bez straha od nepredvidivosti, sa puno slobode da ne gledamo na sat jer ćemo zakasniti prije policijskog časa da budemo kod kuće.

Ni doktorima, ni građanima nije lako, ali možda da pokušamo da šaljemo poruke ohrabrenja, svi, jedni drugima.  Poruke u kojima ne prizivamo najgore scenarije, već poručujemo da će ovo stvarno da prođe, iako nam se čini da traje već par godina, a ne tek devet mjeseci kod nas.

Grlićemo se i pozdravljati opet kako želimo, bez straha da ćemo ugroziti sebe ili ljude koje volimo.

Živjećemo život kako želimo. Nećemo žuriti da bi stigli da ispoštujemo policijski čas.

Maske će biti prošlost i nećemo slušati koliko je teško ili lako disati pod istim.

Doktori će poći na zasluženi odmor i opet posle svoje smjene na poslu, ići svojim porodicama.

Samo ako zajedno zastanemo, ne inateći se jedni drugima i ispoštujemo one mjere koje dobro znamo. Ne vrijedi ne poštovanje mjera, bilo čijeg zdravlja ili života.

Ako nam se ne sviđa ''nova normalnost'',  hajde da je mijenjamo, ali ne vraćajući se na staro jer nas je ono dovelo do ovoga, nego tražeći novo, bolje vrijeme koje nam sigurno dolazi.

https://www.instagram.com/tv/CHVfXzEKQBA/?igshid=3gywakta4wp0

Foto: thisisoxfordshire.co.uk