Rukopis

13.09.2020

Malo drugačiji septembar

Autor: Bojana Moškov

Septembar.

I za početak bi valjalo da se dogovorimo oko toga šta to znači. Meni je on i početak i kraj, niti ljeto, niti jesen. Tu smo, na pola. To su neke uspomene, melanholija, životne filmske drame. Septembar najavljuje novo doba na kalendaru. Korak do ljeta, do zime. Da mi nije septembra, možda bih vjerovala da su ljeto i ljudi vječni. Ali on miriše i opominje. I nestvarno je lijep.

Ovaj put ima novo značenje, dogodile su se neke promjene.  Početak školske godine, voljela bih da se tako ophodimo prema njemu. Vrijeme je da učimo nešto novo. Da naučimo više o našoj mladosti. Kako da je iskoristimo, kako da je poklonimo pravim stvarima, ljudima, ciljevima. Danas pričamo o mladima i njihovim problemima, nedostacima i budućnosti.

Molim vas da mi poklonite vašu pažnju, valjalo bi da malo popričamo, da zdravo razgovaramo.

Mlade generacije se bore protiv mnogih faktora koje im iz dana u dan kreiraju sve teže uslove za život. Od teškog pronalaska posla, što dovodi do nedovoljno prihoda, koje dovodi do žrtvovanja i osjećaja frustracije. Nedostatak mogućnosti za samostalni život, otežava planiranje budućnosti i navodi mlade da odlažu život u porodičnom domu, razočaravajući ih u potrebi za autonomijom i slobodom. Kolaps od toliko neizvjesnosti i mitova, dovodi ih do krize ideala i moralnih vrijednosti. A institucije? One su ponekad toliko udaljene od stvarnosti, da su im mladi još udaljeniji i ne mogu riješiti i razumijeti njihove probleme.

Kriza ideala danas se čini odlučujućom kada je u pitanju čuđenje i osjećaj usamljenosti kod mladih ljudi. Mnogi ideali prošlosti su bili uzork ogromnih ruševina i katastrofa. Samo treba pogledati koliko je nevolja izazvano određenim ogorčenim nacionalizmom ili pogrešno shvaćenom ljubavlju prema zemlji. Nepostojanje referentne tačke, neizbježno dovodi do toga da mladi imaju krizu identiteta, da nekritički i neuspješno odbacuju prošlost.

U svim epohama postojali su kontrasti između starih i novih generacija. 

Između svijeta mladih i starih postoji dijalektički odnos: stariji ostavljaju svoje iskustvo, daju osjećaj kontinuiteta, dok mladi imaju zadatak da, nakon što su dobili najbolje iz prošlosti, guraju dalje, ka novom znanju i ljudskim aktivnostima. Ideali i moralne vrijednosti predstavljaju vezu između starih i mladih generacija: prepoznavanje sebe u nečemu duhovno identičnom. Ideali se kao testament generacijski prenose. 

Za neke su oni konkretizovani u porodici, zemlji, vjerskoj predanosti; za druge u vrijednostima i modelima ponašanja kao što su iskrenost, pravda...

Kada ideologija padne, ideali više ne fasciniraju mlade ljude, konzumerizam i trka za novcem su sve počistili. Industralizacija društva nam je donijela materijalno blagostanje, oslobodila nas je bolesti koje su nekada nosile milione žrtava, omogućila je ljudima na hodaju po Mjesecu, ali je svojim novcem ispraznila duh ljudi. Čak su nam i osjećanja komodifikovana, sve je pretvoreno u predmet potrošnje, čak i sreća postaje "putovanje" koje se pokreće kroz konzumaciju svega i svačega

Nije retorično reći da nedostatak ideala dovodi do smrti duha. Vjerovati u nešto znači imati cilj u životu, boriti se, žrtvovati se za nešto. Ali kada se sve može lako osvojiti novcem, kada se sve više stvari dobija i troši, u ovom začaranom krugu novac postaje "zlatna koka" koju ljudi obožavaju.

I sloboda je žrtva pogrešnog shvatanja. I ona se manje ili više troši, a nije osvajanje ljudskog dostojanstva, poštujući slobodu i prava drugog.

Nedostatak referentnih tačaka koje daju čvrsti ideali, a konzumerizam kao jedini društveni model uzroci su propasti mladih generacija. Iluzija sreće u trenutku konzumiranja.

Čovjek ne vrijedi zbog onoga što ima, već zbog onoga što jeste i onoga što zna. Samo kada postanemo svjesni ovoga, možemo imati mogućnost da ponovo otkrijemo istinsku ljudsku dimenziju i da ne budemo samo "terminali" propagande.

A ukoliko krijemo ono što znamo, nećemo moći da idemo naprijed, bićemo još jednom žrtve pogrešno shvaćenih ideala.

Vrijeme je za promjene, za nove ideale, za slobodu. Vrijeme je da mladost oživi, a da starost bolje sluša. Ili pažljivije... Samo da posluša.

Nezainteresovanost se kreira i kroz ono "a šta ti znaš, još si ti mali". A evo četvrt vijeka iza mene.

Za rođendan se sakrijem od opšteg ludila i šapnem samoj sebi da sam srećna što me ima. Srećna sam što nas mladost ima. 

Mladosti, septembar je, drugačiji od drugih. Imamo priliku sada da kažemo i pokažemo šta mislimo. Neka nam sloboda bude ideal, a ne stvar konzumacije. Možemo li?