Rukopis

22.08.2020

Svijet u rukama mladih

Autor: Teodora Čukić

Kad sjedinimo ljubav i mladost, dobićemo pobjedu. Uspjećemo da pronadjemo pravi put, da pronadjemo sebe. Da povratimo ono davno izgubljeno, a najvažnije. Da probudimo svijest u sebi, i prihvatimo činjenicu da ljubav i mladost niko i ništa ne može zaustaviti. Da jedino one garantuju oporavak i spas od zla. Od tjeskobe i tame. Spas od smrti, i sigurni bijeg u život.
Kako bih na što bolji način prikazala da prvo moramo uticati na sopstvena osjećanja i promjene, izabrala sam citate Vladete Jerotića iz knjige "Samo djela ljubavi ostaju", objavljene (1996)godine.
"Revoltirajte se prvo protiv sebe, pa onda protiv svijeta". Prvo revolucija protiv zla u sebi, a potom revolucija protiv zla van sebe.
"Istinski plod naše duše nije smišljena riječ, niti besjeda koju smo brižljivo pripremili i dotjerali. Naš plod je ona riječ koja" izleti, koju nekontrolisano izgovorimo, ona koja izvire iz "suviška srca".
Ako nas nešto može izbaviti od pada moralnih vrijednosti, ciničnih osmjeha i nadmenih pogleda onda je to, ponoviću opet "ljubav". Njena nježnost i ljepota. Osvrt na nju će prekoriti svakog ko se usudi da nanese nepravdu drugome, da nevinog osudi, da se zlatom okiti, a srce iz grudi izvadi. Uništiće mržnju, zavešće red u kojem će vladati "istina" a mi ćemo biti njeni čuvari. Njeni podanici koji se brinu da je sačuvaju, da ne ukaljaju njeno ime, i ne izdaju njenu simboliku. Pa kuda nas može odvesti život kakav živimo, ako ne otvorimo oči? Pa zar nismo tek počeli da živimo? Da biramo? Da postavljamo sebi ciljeve? Da sanjamo i jurimo snove? Zar da ugušimo mladost prije nego nam bore oslikaju lica? Zar da životarimo samo? Nećemo! Obećajmo da nećemo! Obećajmo da ćemo se inatiti i glasati za život. Da ćemo vjerovati u dobrotu. Da ćemo više od svega voljeti sunce i slaviti tudje uspjehe kao svoje. Vjerujte na riječ, ljubav nam ne može ništa odnijeti, a koliko toga ima donijeti, cifre su smiješne da bi ih uporedili. Smiješno je sve što se trudi da parira mladosti ljubavi. Mladost, a pesimizam? Ne ide, zar ne? Tako sam i mislila. Ne bih da ljubav i mladost povezujem sa negativnim stvarima i onim šta se sve može desiti zbog njenog nedostatka. Ja, ja baš želim govoriti o njima kao o tračku nade. Želim Vam opisati, kakve barijere mogu srušiti i koliko mora mogu preplivati. Kako je humanost sastavni dio njih i kako zajedničkim snagama drže ovaj umorni svijet još uvijek vrijednim. Želim Vas ubijediti da voljeti ne znači umrijeti, već gledati snovima u oči. Priželjkivati njihovo ostvarenje. Poenta je voljeti nekog dostojnog ljubavi, dostojnog borbe, lutanja, smijeha do suza, drhtaja i rumenih obraza. Poruka je da mladost samo treba udahnuti punim plućima i pustiti je da nas vodi. Da slavimo pad kao let. Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku i da nikad ne spuštamo glavu. Da shvatimo da smo ljudi i da je normalno da gubimo. Da osjećamo poraz. Da nas boli i da imamo rane. Da one krvare i da teško zarastaju. Da smo na dnu, a tako brzo i na vrhu. Da zatvorimo oči, oslušnemo, osjetimo, dodirnemo. Da budemo mladi zauvijek, da nam srca nikad ne ostare, i da u duši ostanemo djeca. Kada se rodimo, sudbina nam je zapisana. Ali put kojim ćemo ići je u našim rukama. Na nama je da odlučimo, hoćemo li biti glavni ili sporedni likovi. Nekad je kraj zapravo početak, nekad iako sve izgleda tako crno,nije. Iskoristimo mladost, i ne dozvolimo da nas nepredvidive situacije mijenjaju. Ne dozvolimo da budemo marionete. Skinimo okove koje nam pravila serviraju i živimo. Volimo se. Neka nam to bude najljepši posao. Posvetimo se sebi, svojim voljenima, svojim ciljevima i svemu što nas čini srećnim. Slavimo život, i mogućnost što smo baš mi odabrani. Prepoznajmo svoja lica ljubavi, u moru istih. Zato,hajde da promijenimo sadašnjost. Bacimo prekrivače sa utrnulog tijela, i brzo ustanimo. Zgrabimo svaki trenutak, i svaki tračak svjetlosti. Neka nam se ozari lice, i dobije boju duge. Hodajmo nasmijani gradom, i grlimo svaki kutak drumova. Neka nam nebo bude granica, a zvijezde partneri u plesu. Divimo se svakom pruženom trenutku i pustimo misli da nas nose. Ljubav je svuda oko nas. U vazduhu, na trepavicama, na nosu, na krovu, na plaži, na ulici. Ljubav smo mi. Ljubav je kad smo spremni  da se mijenjamo, da se borimo i gledamo samo naprijed. Da ne odustajemo,ni u snu. Ni u jednom trenutku. Da smo svjesni koju poentu ima život. Kakvu nam poruku šalje , i šta ima za nas u planu. Da li smo dovoljno istrajni da ga dostojanstveno gledamo u oči? Da mu se prkosno suprotstavio? Da ga osudimo i natjeramo da širi ljubav, a patnju ubije zauvijek? Dosta je spavanja. Vrijeme je za budjenje jer,svijet i postoji zbog nas. I mi mladi smo tu,da bismo ga mijenjali i činili posebnim. Da bismo mu poklonili svaki atom sebe. A on će nam zahvaliti i zagrliti sve naše težnje. Uspjećemo.