Rukopis

05.07.2020

Desilo se čudo

Autor: Bojana Moškov

Desilo se čudo. Svjetsko čudo. Dobro, nije baš tako bilo... Moje svjetsko čudo se dogodilo. Može?

Mnogi su pisali o ljubavi, a ja bih voljela da je svako, bar za sebe, napisao koji red. Toliko je nevjerovatna stvar kako nekad misli brzo rade, u skladu sa srcem, pa nadilaze one najintimnije misli. Misli o ljubavi, strasti, pogledu, osmijehu, znakovima pored puta. Papira vrijedne misli, makar da se sačuvaju za sebe. Ima tih nekih djelova koje čovjek želi da zadrži za sebe, ali ja bih voljela da ovaj svoj dio podijelim sa vama, jer vjerujem da postoji neko kome je potrebno. Uvijek je nekome potrebno. A i nadam se da će čudo da vidi, da čuje. Da pročita.

Nije ovo stranica dnevnika, nije poezija. Ovo je skup nekih nepoznatih osjećanja i misli koje su lakše kada ožive, čak i na ovaj način.

Sklopila sam neku slagalicu onoga što ja mislim. Moje misli. Ali je inspirisana i posmatranjem ovoga društva, ljudi oko mene, dobrih i loših primjera, greškama, potrebama. Sve. I ne znam kako nazvati ovaj tekst, mogu samo da kažem da je život meni dostavio onaj momenat kad ostaneš bez vazduha, jer si pogledao u nešto što je probudilo baš to. Nedostatak vazduha. Azrino "ako znaš bilo što". Tekst o ljubavi i kako ona treba da izgleda, za slučaj da me čudo jednoga dana pita šta je to ljubav? Pisala sam sebi, pa je u prvom licu, ali je posvećena vama, koji čekate čudo. Ovako kao ja.

Gradi pažljivo, uz razgovor. Moraš da pričaš, da se iskažeš, da pokažeš. Nemoj sebe da kriješ, uvijek si do sada stigla do zida tako. Onog zida što si sama podigla. Nisu ti oni krivi.

Kad si srećna, ne dokazuj se nikome. Čak ni sebi. Ljubav i nježnost ne služe za dokazivanje, već za uživanje. Ne nameći svoju ljubav drugima. Poljupci, oni puni strasti, oni su za vas dvoje, nema niko drugi "luksuz"da to gleda. Ne bi trebalo. Jer onda više nije samo vaše.

Budi prijatelj. Kako da voliš i "njeguješ" ako prvenstveno nisi prijatelj? Onaj koji dobro poznaje, sluša... i ćuti. Znaš i sama koliko je nekad važno da se ćuti. Budi sigurna luka, kad je more oko vas nemirno. Kad je njegovo more nemirno. Pogotovo kad je tvoje uzburkala bura. Nekad nećeš htjeti da pričaš, biće uvijek za nešto kriv. A nekad ćeš biti nasmijana i nećeš moći da skineš oči sa njega. Disaćeš ga pogledom. Ima li ti to smisla?

Drhti ti ruka dok ovo pišeš, jer osjećaš struju. I pusti, neka ga. Lijep je to drhtaj. Drhtaj prosipanja emocija pred sebe samoga. Govorili su da je teško da pokažeš drugima emociju, ali lakše se zadrhti kada ih priznaješ samoj sebi. U redu je. Osjećaj, ne guši. Ne valja kad se čovjek zagrcne.

Ne trči, smotana si i kad hodaš. Nemoguće je uvijek hodati istim tempom, istim vibracijama. Usaglasi se. Pratite se, ali ne u stopu. Nema ljepote tako.

Pusti. Pusti da te preplavi osjećaj slobode, dok si u ljubavi s nekim. Sloboda, lična. Ona vrsta slobode da ne mijenjaš nijedan dio sebe, već da razvijaš. Ne truj ljubav ljubomorom. Ljubomora je loša vibracija, ne doprinosi razvoju. Probleme prihvati, bez drame. Možda? ne može sve razgovorom da se riješi, ali moraš da imaš vremena i volje da pokušaš. Čovjek je čovjeku najveći prijatelj, ako to tako napraviš.

Osluškuj. Osluškuj želje. Ispunjavajte želje, one najsitnije. I tako se gradi. Važno je da si ti dobro. Važno je da je on dobro. Važno je da ste tu i kada nije dobro. Život je iscrtan paradoksima, totalnim paradoksima, slučajnostima ili ne, muzikom, tekstovima, riječima, notama, filmovima, suncokretima, biljkama, zemljom, drhtajima, jezicima... Nema kraja ovoj listi. Svi smo iscrtani tako, jer svi živimo život - ne brini se.

Samo ga prihvati, onakvog kakav ti je oduzeo dah. Ljudi smo. Note smo. Čvorovi smo.

Ima jedan čvor imena - Carrick bend, a prevode ga i kao "mornarski prsluk". On se koristi za spajanje dvije linije. E, ima li smisla ako uporedim sve ovo sa njim? Mornarski prsluk za svaki slučaj, jer plovidba nije uvijek mirna. Služi za spajanje. Zbližavanje.

Ne dozvoli da ti drugi govore kako da voliš, ti voli onako kako znaš. Ne traži od njega ono što on nije. Nije on kriv za to.

I dozvoli, dozvoli da te obuzme od glave do pete, pa makar na kraju i bude razvezan čvor. Dozvoli sebi da budeš nježna. Dozvoli sebi da mu pokažeš ono što jesi. Nije ti on kriv. Niko nije kriv.

Nema krivih i pravih.

Ljubav nije broj koji gubi. I Josipa to zna. Znala je kad se desilo čudo. Čudo uvijek dođe. I onda živiš srcem svim.

Svako od nas ima neki svoj način.

Svi se trudimo. I lijepo je to.

Zato i postoje čuda.