Naše preporuke

Hayao Miyazaki (Studio Ghibli), 1997
Mononoke-hime (Princess Mononoke)
Hayao Miyazaki (Studio Ghibli), 1997
Mononoke-hime (Princess Mononoke)

Iako ovaj anime nije najbolji Miyazakijev film, on zasigurno jeste moj omiljeni, i to iz nekolika razloga. Prvi, subjektivni razlog, vraćanje u djetinjstvo, i bivajući prvi anime koji sam ikad odlgedao, na MBC televiziji koliko se sjećam. Sem senitementalne vrijednosti, ovaj anime ima i kultnu vrijednost kao film koji otvara vrata ka Zapadu. I ono najvažnije, u stilu Studio Ghibli, ovaj anime dobro kombinuje Japansku istoriju ( film je smješten u Muromachi periodu), folklor i bajkovito nasleđe koju iskazuje preko jakih i neustrašivih ženskih uloga u cilju iskazivanja jedne jake ekološki važne poente.

“Why can’t the humans and the forest live together? Why can’t we stop this fighting now?



Matija Miljanić

Sidney Lumet, 2007
Before the Devil Knows You are Dead
Sidney Lumet, 2007
Before the Devil Knows You are Dead

Čuveni američki režiser Sidney Lumet se na najveću scenu probio sa 12 Angry Men koji danas opravdano nosi epitet klasika a vrhunac karijere imao je sedamdesetih godina kad je stasavala generacija koja će Holivudu udahnuti novi život, ostavivši svoj pečat sa sjajnim ostvarenjima  kao što su Serpico, Dog Day Afternoon i Network. Svoj završni udarac zadao je sa pune osamdeset i tri godine, i to kakav udarac.


Before the Devil Knows You are Dead... se iz podžanra krimi filmova o naizgled savršeno isplaniranim pljačkama koje pođu po zlu izdvaja kao jako originalan i svjež. Prerano preminuli Philip Seymour Hoffman i Ethan Hawke briljiraju u ulogama braće koja će do hitno potrebnog novca pokušati da dođu tako što će opljačkati zlataru čiji su vlasnici niko drugi do njihovi roditelji; njima će štetu nadoknaditi osiguranje, u teoriji win-win situacija koja će ipak otići u malo drugačijem pravcu.

Žanrovska pripadnost je ovom prilikom iskorištena samo kao površinski sloj ispod kojeg se krije mnogo dublja priča u kojoj su na izvanredan način isprepletani savršeni triler, porodična drama i tragedija dostojna antičkih; na dodatnoj težini dobija ako se zna da scenario za jedan ovakav film potpisuje jedan debitant (Kelly Masterson).


Bili ljubitelji pomenute tematike ili ne, Before… je naslov kojem bi trebali dati šansu.             

Vesko Jovović               

Galder Gaztelu-Urrutia, 2019
Platforma
Galder Gaztelu-Urrutia, 2019
Platforma

Platforma je španski film, reditelja Galder Gaztelu-Urrutia, izašao na Netflix – u za vrijeme pandemije, što se tematski na neki način poklopilo.

Goreng, kojeg tumači Ivan Massagué dobrovoljno je pristao da bude dio eksperimenta, u velikoj, betonskoj ćeliji sa cimerom kojeg nije sam birao. Hrana u ćelijama stiže svakog dana, na velikoj platformi koja kreće odozgo prema dolje, do poslednjeg sprata. Ima dovoljno hrane za sve, ako svako uzima samo po jednu porciju. Ipak, već na polovini tornja, hrane nema. Oni odozgo grabaju hranu, ne razmišljajući da li nešto ostaje za ljude ispod. Goreng će pokušati da ubijedi ostale da uzimaju samo svoj dio, ali u kojoj mjeri i na koji način bilo ko od nas može uticati na tuđe ponašanje?

Ovo je SF, horor film koji kroz mučne, napete scene,  bijes i teror, ali i momente humora, govori o čovjekovoj pohlepi. O tome kako svi ideali padaju u vodu i budu dovedeni u pitanje kada na scenu stupi borba za život. Osim toga „Platforma“, obogaćena metaforama jasno odvaja društvene klase i razlike među njima, stavljajući do znanja da „one odozgo ne možemo kontrolisati“, ali i da danas možemo pripadati jednom, a već sjutra se naći u drugom taboru.

Ovaj film vam sigurno neće popraviti raspoloženje u izolaciji, samoizolaciji ili karantinu, ali će vam se možda trenutne okolnosti u kojima živimo učiniti lakšim.


Jelena Šoškić

Pedro Almodovar, 2019.
Bol i slava
Pedro Almodovar, 2019.
Bol i slava

  2019. godine je održana konferencija za novinare povodom filma „Tuga i slava“ koji se u Kanu natjecao za Zlatnu palmu. Almodovarov je to 21. film, glavne je uloge dao Antoniu Banderasu i Penelopi Kruz, a oni su mu uzvratili odličnim rolama i pohvalama na njegov račun. I ne samo to, Banderas je za tu ulogu osvojio nagradu za najboljeg glumca u Kanu, dok je film nominiran za nagradu Europske filmske akademije u četiri kategorije.

 

Banderas nosi film na svojim leđima, glumi ostarjelog redatelja koji godinama ništa nije snimio, njegov posljednji film doživio je veliki uspjeh ali se tada posvađao sa glavnim glumcem, a u flešbeku vidimo njegovo odrastanje uz majku koju glumi Penelope Kruz. Za film „Tuga i slava“ Almodovar je rekao kako je to njegov „state of mind“. Ono što mu je najvažnije jest činjenica da je, ističe, gospodar svoje karijere, da radi filmove koje želi, a ako radi neke pogreške, barem zna da su to njegove pogreške. Utješili su ga i Penelope Cruz i Antonio Banderas komplimentima na njegov račun, Banderas je rekao kako je „umjetničko ime Španjolske Pedro Almodovar“.  I ne samo umjetničko. Almodovar i u ovom filmu hrabro u prvi plan stavlja homoseksualne osobe , a kaže da je to ponovo napravio jer želi da se homoseksualizam prihvati kao nešto sasvim prirodno.  S obzirom da su u Španjolskoj 2005. godine zakonom odobreni istospolni brakovi, Antonio Banderas smatra kako je Almodovar svojim nastupima i svojim filmovima imao značajnu ulogu u tom, za Španjolsku, značajnom trenutku u istoriji.

 

Ogoljeti do kraja vlastite strahove i teror od filmskoj seta, kao što su to učinili Anselmi/Mastroiani u „8 i po“ i Ferand/Trufot u „Američkoj noći“ je zaštitni znak Almodovarovog filma, ali na njegov unikatan način. Film nosi pouku da emocija nikad nije usamljena, te da upravo to joj daje snagu da se pretvori u umjetnost.


Esma Sarić