Naše preporuke

Charlie Kaufman, 2008.
Synecdoche, New York
Charlie Kaufman, 2008.
Synecdoche, New York
Pozorišni reditelj Kejden Kotard priprema novu predstavu. Nakon uspješne produkcije prethodne predstave odlučio je da zamjeni regionalno pozorište Schenectady za sjajna svjetla Brodveja. Odlučan u stvaranju djela brutalnog realizma i socijalne kritike, okuplja ansambl u skladištu. Kao reditelj, upućuje ih kako da žive svoje živote u malom gradu u skladištu. Kako grad u skladištu raste, Kadenov život ide u propast. Nakon propalog braka, sjenka njegove bivše žene Adele ga ne napušta, a negdje u Berlinu, njegova kćerka Oliva odrasta pod
upitnim vodstvom Adeleine prijateljice Marije. Njegova druga kčerka je invalid. Također, glavni lik pati od tajanstvenog stanja koje postepeno gasi njegovo tijelo. Kako godine prolaze, Kaden se ukopava sve dublje u svoje remek-djelo. Dok gura granice svojih odnosa, osobno i profesionalno, promjena stiže u grad, u liku proslavljene pozorišne glumice. Praktično je nemoguće sažeti emocije koje naviru u vama dok gledate "Synecdoche, New York" Ne mogu reći da je u pitanju ugodna komedija, jer je prepun neugodnih, hrabrih istina o tome što znači biti čovjek, a to su pitanja na koja većina filmova ne želi da ponudi odgovore. Ovo je film koji će vas natjerati na razmišljanje i razgovor, a Filip Sejmour Hofman je u njemu ostavio trag i pouku o tome šta znači biti glumac.

Esma Saric
Yorgos Lanthimos, 2017.
The killing of a sacred deer
Yorgos Lanthimos, 2017.
The killing of a sacred deer

Šta biste učinili kada bi osoba koja nije vjernik došla u crkvu? Šta bi se desilo da je Bog odlučio da pošalje

Hrista za vrijeme Abrahama, umjesto Poncija Pilata? Što ako ste skrivali Židove, dok vas nacisti isputuju

koga skrivate?

Ovo su pitanja koja ovaj film shvata ozbiljno. Šta ako biste morali da ubijete svoju ženu ili jedno od svoje

djece da biste spasili ostalo dvoje? film Yorgosa Lanthimosa, „Ubistvo svetog jelena“, dobro je snimljen,

robotički glumljen, intenzivno napisan i lijepo uznemirujući triler. Izuzetno postignuće po bilo kojoj metrici.

I nikad ga više nećete poželjeti vidjeti. S uvodnog kadra, film nosi svoj ton, opremljen muzičkim tonovima

čija je jedina funkcija da vam izazovu nelagodu. Filmovi Yorgosa Lanthimosa traže gledatelje neobičnog

ukusa; srećom to je ukus koji su mnogi filmofili prigrlili s oduševljenjem. Očito je u pitanju veliki reditelj

današnjice, krajnje idiosinkratski i nastanjujući svoj vlastiti sasvim specifičan svijet. Drugim riječima, on ne

pravi filmove koje je lako gledati ili „realistične“ filmove; ako se njegovi likovi čine realističnim, i oni

naseljavaju vlastite svjetove. Film je baziran na grčkoj tragediji u kojoj general Anegemon mora da žrtvuje

svoju kćerku Efgeniju božici Artemidi da bi osigurao siguran prolazak svoje vojske tokom rata u Troji. U

nekim verzijama Efgenija je u zadnjem času zamjenjena jelenom, te je taj čin poslužio kao inspiracija za

naslov filma.

Citat: Toliko te volim, ne

Esma Sarić

Woody Allen, 2013.
Blue Jasmine
Woody Allen, 2013.
Blue Jasmine

Blue Jasmin je film Vudija Alena iz 2013. Glavna junakinja je Jasmin koju glumi Cate Blanchett. Cate nije ostala neprimjećena u ovom filmu pa je osvojila par nagrada među kojima je i Oskar za najbolju glavnu glumicu.

Jasmin je dio njujorške elite i dani su joj ispunjeni luksuznim putovanjima i raskalašnim probodima.

Jednog dana pojavljuje se na vrata svoje priločno skromne sestre koja živi na drugom kraju države. Ubrzo će se ispostaviti da ovo nije uobičajena posjeta i da Jasmin ima jako puno problema. Cijeli njen život je okrenut naglavačke a ubrzo će se ispostaviti da to nije sigurnost i da je odigrala veliku ulogu u svemu tome. Sve što je do sada imala i poznavala- nestaje.Njena samodestruktivnost posebno će doći do izražaja zahvaljujući njenim pokušajima da se opet vrati svom starom životu. Na svakom koraku sustižu je greške prošlosti sa kojima se bori na razne načine.

Ovo je jedna od onih priča gdje mislite da znate sve ali sam svaka sledeća scena uvjeri suprotno.

Biljana Popović - studentkinja Fakultet političkih nauka, Podgorica

Noah Baumbach, 2012.
Frances Ha
Noah Baumbach, 2012.
Frances Ha

Za većinu nas dvadesete  predstavljaju period tranzicije, godine u kojima moramo postaviti temelje svojoj budućnosti; ali to pravilo ne važi za Frances Haladej. Sa svojih 27 godina Frances je perspektivna plesačica i naučnica, koja živi s cimerkom Sofi, s kojom se toliko dobro slaže da odluči prekinuti vezu sa svojim momkom kad on predloži da krenu živjeti zajedno. Nažalost za Frances, Sofi se odluči odseliti, ostavljajući Frances da odluči šta da radi sa svojim životom. Frances Ha portret je života zarobljenog u jantarnoj boji dok se Frances kreće od mjesta do mjesta, boreći se da izgradi vlastiti život. Odluka redatelja Noah Baumbacha da snima u crno-bijeloj tehnici daje filmu sjajan izgled koji podsjeća na francuski film novog vala poput "400 udaraca", što se čini primjerenim obzirom na egzistencijalne teme filma. Također je idealan primjer kako niskobudžetni film snimljen Canon 5D aparatom, može da postigne svjetski uspjeh. A osim mene, film je preporučio i veliki Kventin Tarantino. 

Esma Sarić