Naše preporuke

Frenklin D. Ruzvelt, 2017.
Govori koji su promijenili svijet
Frenklin D. Ruzvelt, 2017.
Govori koji su promijenili svijet
Kažu da riječ može da ubije, ali i da vrati u život. Kroz istoriju čovječanstva upravo je riječ odlučivala o sudbinama naroda, ratu i miru, životu i smrti. Mnogo uspješnije nego li bilo kojim drugim oruđem, rječju se borilo za slobodu, jednaka prava, glas žena, djece, obespravljenih, marginalizovanih... Rječju se borilo za mir, demokratiju, bolji i pravedniji svijet.
U knjizi “Govori koji su promijenili svijet” saznajemo ko su ljudi koji su svojim retoričkim umjećem uticali na istoriju. Prisjećamo se velikog Martina Lutera Kinga, Tomasa Džefersona, Indire Gandi, Margaret Tačer, Baraka Obame, Hilari Klinton…
Šta je prethodilo preokretima koji su usljedili prije velikih govora? Kakve su posljedice ostavile riječi onih koji su snagom rečenog mijenjali svijet? Rodonačelnici religija, propovjednici, vojskovođe i državnici, vjerski fanatici i populistički vođe – svi su se našli na jednom mjestu, spojeni činjenicom da nakon njihovih govora više ništa nije bilo isto.
Pred vama je štivo koje podsjeća na snagu riječi, mekom oružja jačeg od bilo kog kalibra.
Anđela Micić
Milorad Pavić, 1991.
Unutrašnja strana vetra
Milorad Pavić, 1991.
Unutrašnja strana vetra
Pisac na jednom mjestu ingenioznog ostvarenja na koje vas ovdje nagovaram kaže: "Ljudi se dele na razne svojte po tome šta žele da zaborave." Uprkos tome, ovo nije priča o zaboravu. Ovo je priča koja pokazuje svu vrijednost sjećanja.
Svjetski proslavljeno pero - Milorad Pavić - podsjeća nas, ni jednom riječju to ne izgovorivši, na smisao riječi "čovjek". Vraćajući se izvornim slovenskim korijenima i onom početnom "человек", postaje nam jasno da ovaj izraz označava biće koje "vijek vjekuje" - stvorenje u najprisnijoj vezi sa vremenom koje protiče izvan njega i kroz njega. Pokušavajući da nađe svoje mjesto, obrćući se kao kakvo klatno između vremena i vječnosti, samo dvije stvari su za njega važne - ljubav i smrt. Ova prva - da bismo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti mogli da damo neki značaj.  Ova druga - da bismo znali razliku između vremena i vječnosti. Ne samo da smrt određuje i prekida naše vrijeme, već i mi sami možemo biti nečija smrt, kao udarač gonga koji označava kraj nečijeg vremena. To što se dogodi između te tačke u kojoj se rađamo i tačke u kojoj umiremo, a potom nastavlja ističući iz nas kao da nas nikada nije ni bilo, valjda i jeste jedino što bi mogli nazvati ciljem - život sam.
Na sve ovo, ali i na još mnogo toga, podsjećaće vas neprekidno ovaj roman magijskog realizma, neobičan već samom kompozicijom. "Roman o Heri i Leandru", kako ga takođe zovu, sastavljen je iz dvije priče omeđene jednom praznom stranom u sredini. Heru i Leandra ne dijeli ništa - osim vremena, kulture, kontinenata. Kompozicija osmišljena u vidu klepsidre pokazaće vam da Hera i Leandar imaju tek toliko vremena koliko im vi udahnete život čitajući, dok se negdje neko mastilo troši ispisujući priču vašeg života. Priča o Heri i Leandru je stotinama godina ranije ispričana na jednom sasvim drugom jeziku. Prvi par dijelila je voda. Ovaj drugi, dijelio je vjetar, što će reći - vrijeme. 

Bojana Šolaja
Haruki Murakami, 2004.
Kad padne noć
Haruki Murakami, 2004.
Kad padne noć

Murakamijev roman koji definitivno trebate pročitati. Njegova radnja smještena je u Tokiju i prati živote nekoliko likova u toku jedne večeri. Njihovi naizgled potpuno drugačiji životni putevi, sasvim slučajno se ukrštaju. Devetnaestogodišnja Meri koja sama tumara kroz noć u želji da pobjegne od kuće, njena sestra Eri koja bijeg od svojih problema nalazi u neprekidnom spavanju i mladi Takahaši koji svira trombon ali želi i da završi pravni fakultet, samo su neki od interesantnih likova koji se ovdje pominju. Ipak, ovaj roman nije samo puki opis onoga što se njegovim akterima dešava kroz noć. On opisuje njihove živote, te na jedan metafizički i nadrealan način, tjera čitaoce da se zapitaju i protumače poruku ovog djela. Samim tim „Kad padne noć“ jedna je od Murakamijevih knjiga koja vas sigurno nakon čitanja neće ostaviti ravnodušnim. 


Teodora Đurnić

Gijom Muso, 2017.
Stan u Parizu
Gijom Muso, 2017.
Stan u Parizu
Ova knjiga Gijoma Muso je lagano štivo, napisano sa dovoljom količinom intrige, mašte ali i emocije. Drugačija od ostalih, donosi kako osvježenje tako i napetost napetost a opet, u stilu je njegovih prethodnih knjiga.
Stan u Parizu je zapravo nekadašnji atelje svjetski poznatog umjetnika, koji je godinu ranije preminuo. Njega unajmljuju, greškom, istovremeno dvoje ljudi: policajka Madlin koja želi da napravi predah u životu i reši neke lične dileme, i pisac Gaspar, čija je namjera da se, kao što je i ranije radio, osami na par nedelja i napiše novi pozorišni komad.

Ali, ni jedno ni drugo ne ostvare ono zbog čega su doputovali u Pariz i smjestili se u taj stan. On je zapravo samo mjesto susreta i manjeg dela radnji dok je mjesto koje menja njihove životne puteve, činjenicom da je pripadao umetniku Šonu Lorencu, iza kojeg je ostalo pregršt tajni i nerijšenih situacija.
I krećemo u avanturu sa elementima laganih krimi romana, putujemo po svetu, vraćamo se u Pariz i na kraju dolazimo do potpuno neočekivanog, a tako životnog, srećnog završetka.
Muso piše izuzetno slikovito, pa vam se čini kao da gledate film, ma i kao da učestvujete u njemu, treperite, umirujete se, razmišljate, preznojavate se od silnih iznenađenja i totalno neočekivanih obrta.
Početak knjige će za neke biti, možda, pomalo i dosadan jer se opisuju životi dvoje glavnih likova do najsitnijih detalja, ali kako budete odmicali sa brojem stranica, biće vam sve interesantnije I uzbudljivije. 
Pored praćenja osnovne radnje, upoznajemo i suštinu njega i nje, pisca i policajke, njihove tako tipične ljudske nedoumice, strahove, nadanja. Njihove navike koje se mijenjaju, a time i njihovi životi kreću u sasvim drugom pravcu. Odlučuju da umjesto onoga što su od sebe očekivali da bi bili uklopljeni u kalupe, biraju ono što ih čini srećnim i ispunjenim.
Nikada ne znamo gdje nas čeka sreća, ali kada se prepustimo životu, veće su šanse da je pronađemo. A obično nije tamo gdje većina misli da jeste, što i kraj ove knjige pokazuje.

Njih dvoje prekidaju svoje veze sa prošlošću i započinju život kakav nikada nisu očekivali, ali ispunjen emocijama za kojima su vapil, ali nisu znali kako do njih doći. Međutim, u nizu neočekivanih situacija, kada nema vremena za razmišljanje i vaganje, donose brze odluke i  biraju ono što je za njih najbolje. A to je potpuno neočekivano ali na kraju se ispostavi i fenomenalno. Kraj definitivno nećete predvidjeti, ali će vas zasigurno oduševiti.

Maja Nikolić