Naše preporuke

Ivana Dimić, 2016
Arzamas
Ivana Dimić, 2016
Arzamas

Ivana Dimić je 2016. godine dobila NIN – ovu nagradu za ovo djelo. Roman se bavi odnosom majke koja je oboljela od demencije i ćerke koja brine o njoj. Knjiga je sastavljena od dijaloških i proznih djelova, koji se smjenjuju jedan za drugim. Dijalozi su komični, prožeti humorom koji služi da olakša težinu iščekivanja majčine smrti, ali i da nam dočara odnos majke i ćerke. Kratki, prozni djelovi su potpuno drugačiji, predstavljajući spisateljicin odnos prema svakodnevnici, sjećanje na neke prošle trenutke, misli o književnosti, o životu…

Ovo je roman koji predstavlja borbu između života i smrti, a onda i osvrt na tu borbu. Nastao je na temeljima onoga što se Ivani zaista dešavalo, tako da je i kroz formu i suštinski uspjela da na čitaoce prenese to kako se ljubav suprotstavlja smrti. Jer sama po sebi, smrt je teška onoliko koliko je ljubavi i života nasuprot njoj. 

"Arzamas" je roman koji je naizgled vrlo jednostavan, a opet sa sobom nosi preplitanje sreće i tuge, života i smrti. A sve to, kroz šarmante dijaloge koji su naizgled smiješni, a nisu, kroz tekstove koji obiluju tugom, a istovremeno ulivaju nadu. 

Jelena Šoškić

Alberto Moravija, 1956
Rimljanka
Alberto Moravija, 1956
Rimljanka

 Adrijana je djevojka koja odrasta u Rimu, okružena siromaštvom i životom sa majkom koja čini sve da joj ćerka ne doživi njenu sudbinu. Glavni adut za Adrijanin prijem u visoko društvo je njena vanserijska ljepota. Ispostavlja se da joj je lijepo lice ujedno najveći neprijatelj. Alberto Moravija, majstor psihološkog romana, kroz Rimljanku  opisuje čovjeka iz naroda. Adrijana i njena majka prolaze kroz brojne izazove, prvo kako bi preživjele u vremenu oskudice, a zatim i kako bi se približile boljem životu. Vjerujući da naš karakter oblikuju stvari koje smo primorani da učinimo, a ne one koje činimo svojom voljom, Moravija opisuje kako Adrijana, spletom različitih okolnosti, postaje bludnica. Radnja romana smještena je u vrijeme diktature koje pisac doživljava kao atmosferu moralnog i duhovnog posrnuća, što u slučaju njegove junakinje dovodi i do onog fizičkog. Iako mu je dio kritičara zamjerio zbog lascivnih opisa ženskih likova, a neki su čak rekli da je prešao granicu dobrog ukusa, Rimljanka je poslata klasik. Po motivima romana snimljen je i film u kojem je lik Adrijane oživjela legendarna glumica Đina Lolobriđida. Prije nego se odlučite za ekranizovanu verziju, preporučujemo knjigu koja će vam kroz surovo iskrene opise čovjeka i njegove borbe sa sobom i za sebe, otvoriti neke nove vidike.


Anđela Micić

 

Šarlot Bronte, 1847.
Džejn Ejr
Šarlot Bronte, 1847.
Džejn Ejr

Šarlot Bronte književni znalci opisuju kao najtalentovaniju englesku spisateljicu. Ostvarenje koje ju je proslavilo, ,,Džejn Ejr” prati život djevojčice koja je, baš kao i autorka, rano ostala bez najbližih. U porodičnom domu svoje tetke ne nalazi mir. Za malu Džejn topline nema ni u krugu Ridovih. Ona je od početka odbačena, osuđena na samoću, izložena neprijateljstvu. Dramatičnost neizbježne porodične krize prerasta u sukob dva suprotna svijeta, tiranije ugnjetača i prkosa obespravljenih. Prateći Džejn od prvih sjećanja na djetinjstvo, preko svih mladalačkih kriza i iskušenja, do ostvarivanja zrelosti, Šarlot postepeno vaja njen lik, uobličava ga sa svakim novim iskustvom, dok na kraju ne postigne utisak cjelovitosti. Glavna junakinja romana nije žena lutka niti pasivna igračka, već slobodno biće, sa punom svješću o sopstvenim vrjednostima i osjećanjima, spremna da se bori za potvrdu istih i ostvarivanje sebe kao ličnosti. Šarlot je namjenski odabrala metod naracije u prvom licu, njena junakinja se direktno obraća čitaocu i odmah uspostavlja prisan odnos s njim. Na taj način nagoni ga da se uvuče u njenu kožu, djeli sa njom dobro i zlo, poistovjeti svoju sudbinu sa njenom. Po mišljenju Barbare Hardi, u osnovnoj postavci Džejn Ejr ima nešto od svima bliskih i dragih bajki o Pepeljugi i Ružnom pačetu. Osnovna poruka djela je preklapanje sreće i nesreće, uspjeha i neuspjeha, pobjede i poraza, uspona i pada. Takav stav, duboko human i progresivan, svakako najbolje odražava spisateljsko svestrano poimanje dijalektičnosti života, njenu realističnost u sagledavanju čovjekove sudbine i njegovog mjesta u svijetu i vremenu.



 Anđela Micić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Milan Kundera, 2016.
Praznik beznačajnosti
Milan Kundera, 2016.
Praznik beznačajnosti

Praznik beznačajnosti je poslednja knjiga slavnog, francusko-češkog pisca, Milana Kundere. Smatra se da je ovo pečat, koji stavlja na dosadašnji rad svoje filozofske misli. Kundera se kroz ovaj roman kritički osvrće na ljudsku opterećenost značajem svake sitnice. Kroz neobičan humor se pita da li se gubimo tražeći smisao i da li naizgled manje bitnu beznačajnosti zanemarujemo u potpunosti. Da li zaista znamo razlikovati beznačajnost od smisla?

Kundera zalazi duboko u srž ljudske egzistencije istovremeno kritikujući društvo na satiričan način kroz svoj filozofski pristup romanu. Pokušava objasniti tematiku beznačaja, kao vazan aspekat upoznavanja nas samih, pri tome zabavljajući čitaoce.

Glavni likovi ovog romana gledaju na beznačajnost kao nešto što spaja, budi sjećanja, ali i odgovara na dugo postavljena pitanja.

"Udahnite Dardelo, prijatelju moj, udahnite tu beznačajnost koja nas okružuje, ona je ključ mudrosti, ona je ključ dobrog raspoloženja."

"Beznačajnost, prijatelju moj, to je suština postojanja. Ona je sa nama svugdje i uvijek,"



Aleksandra Govedarica - Univerzitet Mediteran, Podgorica