Naše preporuke

Borisav Stanković, 1910.
Tašana
Borisav Stanković, 1910.
Tašana

Posle Koštane, Tašana je druga po redu i jedna od najpoznatijih Stankovićevih drama. Počeo je da je objavljuje davne 1910. godine, i to u nastavcima. Prvobitni rukopis je doživio veliki broj izmena a za vrijeme Prvog svjetskog rata je bio i izgubljen.

U brojnim djelima, pa tako i u Tašani, Stanković opisuje psihu žene koja živi u patrijarhalnoj sredini, i čini se da je itekako poznaje. Zapaža nagle, psihičke i fizičke promjene, nezadovoljstva, kao i tragiku samog života.

,,Žena je robinja sredine i običaja, koja nema prava na svoju sopstvenu egzistenciju: pre udaje je očeva, kada se uda postaje suprugova, svoje ime ne dobija, kao što ne dobija ni svoju egzistenciju ni nakon smrti muža – tada postaje pokojnikova žena. U okviru takve jedne tradicije svoju tragediju živi Tašana.’’

Nakon smrti muža, mlada udovica živi skrhkana u pokojnikovoj kući, između četiri zida. Njenu bolnu situaciju niko ne razumije, čega je i sama svjesna, pa pomoć ni ne traži.

Tašana je svjesna svoje uloge u životu, tačnije uloge koju joj je društvo nametnulo. Godine prolaze, a kult pokojnika jak je isto onako kao i onog dana kada je sahranjen. On je sve vreme prisutan, tačnije sveprisutan, iako više nije među živima. A živ je više nego što je Tašana. Za to vrijeme, njena mladost se budi ali ona je sputava, u sebi, traži svoja prava, ali bez odaziva.

Sve Stankovićeve junake muči tradicionalna, patrijarhalna sredina, koja svojim primitivnim načelima ne omogućava da žive svoje živote na način koji žele. Određena ustaljena shvatanja o moralu kakav „bi trebao” da bude nemaju milosti zaone koji se ogriješe o „kanone” ponašanja. Cijela suština života u ovoj drami, staje u primoravanje individue da mora poštovati norme I čuvati neukaljani obraz.

Maja Nikolić

Kirmen Uribe, 2020.
Čas kada se budimo zajedno
Kirmen Uribe, 2020.
Čas kada se budimo zajedno

Kirmen Uribe je svoj treći roman „Čas kada se budimo zajedno“ počeo da piše na rezidenciji za pisce u Ajovi. Tada je u jednom intervju opisao da ima nameru da stvori roman koji će da bude baskijska verzija „Sto godina samoće“. Nakon objavljivanja roman je doživeo uspeh koji svedoči da je Uribe uspeo u svojoj nameri.

Čas kada se budimo zajedno“ je roman o baskijskoj, španskoj i evropskoj istoriji od XX veka do danas. Podeljen je u tri istorijska segmenta:

·       prvi dio 1927–1943

·       drugi dio 1943–1950 i

·        treći dio 1951–1979.

Priča govori o Karmeli UResti, koju građanski rat zatiče u rodnoj Ondaroi. Dok većina bježi, ona pokušava da pomogne svom ocu i oslobodi ga iz zatočeništva. Pred kraj rata, primorana je da ode za Francusku, gde upoznaje svog budućeg supruga, poznatog muzičara. „Kroz događaje ovog para i njihovih porodica upoznajemo baskijski nacionalizam u demokratiji. Postoje porazi, gubici, izgnanstvo, beznađe i odanost. Njemci počinju da tragaju za njima, a oni u bijegu prolaze pola Evrope, i priključuju se tajno službi.

Ovo je treći roman ovog pisca, koji je za kratko vrijeme doživio veliku popularnost. U 2016. godini dobio je Špansku nagradu kritike, Nagradu Baskijske akademije za najbolju knjigu 2016. Roman je istovremeno objavljen na baskijskom, španskom i katalonskom jeziku.

 Maja Nikolić

Svetlana Aleksijevič, 2017.
Limeni dječaci
Svetlana Aleksijevič, 2017.
Limeni dječaci

Dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2015. godine, Svetlana Aleksijevič, piše roman – ispovjest, o ratu u Avganistanu. Kroz priče svojih sagovornika, običnih ljudi, prenosi teške i bolne sudbine mladića iz Rusije, koji su se sa ratišta u Avganistanu vraćali u limenim sanducima. Priča govori o ratu koji je odnio 15 hiljada sovjetskih vojnika i koji je uticao na raspad Sovjetskog Saveza. Govori se o besmislu rata, koji je ostavio bezbroj neutješnih majki, sestara, supruga, prijatelja…

Zamjenom teza, oni su odbijali da prihvate da su se „limeni dječaci“ uzalud borili, i na sudu su odustali i od sopstvenog svjedočenja. Najznačajniji delovi tog sudskog procesa sastavni su dio ove knjige, koja je promijenila svijest ruskog čovjeka.

Maja Nikolić

Haled Hoseini, 2003.
Lovac na zmajeve
Haled Hoseini, 2003.
Lovac na zmajeve

Rijetko kad zaplačem zbog knjige, ali to nije bio slučaj sa knjigom Lovac na zmajeve. Sjećam se da sam nakon nekih djelova pravila pauzu kako bi se smirila. Knjiga govori o prijateljstvu zbog kojeg se plaća velika cijena, ostala mi je urezana jedna rečenica koja najbolje opisuje velika drugarstva: Za tebe, ako treba i hiljadu puta. Priča je smještena u Avganistanu, kultura i istorija su vam vjerovatno nepoznate, te ćete saznati mnoštvo stvari. Nećete dugo čekati da se radnja zahukta, Hoseini će vas zainteresovati u samom početku i držaće pažnju do poslednje stranice.

Lovac na zmajeve je u meni probudila spektar emocija i brojna pitanja, zbog svega toga mi je bila potrebna pauza nakon čitanja, jednostavno nisam mogla preći na drugu knjigu. Zaista je vrijedna potrošenog novca i vremena. Ako mi ne vjerujete, pročitajte još par recenzija, vidjećete da, osim što su se ljudi dobro isplakali, zaključili su da je riječ o remek-djelu.

Aleksandra Lazarević