Poezija

21.06.2020

I opet

Autor: Jovana Stevović

Opet iste priče, stari ožiljci a drugačiji otkucaji.

Opet se porežem na listove hartije iskrižane u besanim noćima.

Opet se gubim u valovima očiju tvojih i sitno brojim sve djeliće slagalice.

Opet me nema mjesecima, osjećam se poput suvišnog čovjeka dok turama zavoja krpim sve praznine.

Opet me prošlosti trag zove sebi, kao da je tanka barijera što nas dijeli na pola.

Opet bježim i opet sam samo otuđena.

Opet se skrivam u podnožju planina prkoseći sjeverima.

Opet me prate sjene budućnosti, čitaju mi zapise i igraju meni nepoznate pantomime.

Opet se slivaju kapi niz obraze, osjećam nemoć i gubim sve što vrijedi.

Opet nemam medaljon da ga svijem oko srca, pa sa čežnjom i sjetom nastavim pravim putem.

Opet sam samo marioneta u rukama raznih drznika što zuba nemaju a kidaju tijelo na sve strane.

I opet po zna koji put bivam sama, prepuštena maglovitoj sudbini, vrtlogu nada što u krugovima blješte.

I opet te nema i neće te biti, opraštam ti i u redu je jer, neka srećnija ja neće biti totalno osakaćena za samoljublje.