Poezija

22.06.2020

Sad kad si moja pjesma

Autor: Sonja Milatović

Znaš,

jednom sam te stvorila

od riječi, od tih tananih tkanja,

spajajući sve što me, do tada, činilo živom

to moje more i nebo u čiju sam se ljepotu često klela.

Znaš,

jednom kad nijesi bio tu,

ja sam ti pričala tokom lutanja kroz oazu sna

kako se srećno traje kroz vrijeme

i kako baš tvoj osmijeh budi hiljadu i jedno sunce na ovoj siromašnoj planeti.

Znaš,

jednom kad si bio bajka,

ja sam ubjeđivala vrijeme i ljude da si istina,

samo da si negdje na nekoj stanici zaglavljen između imaginiranog i realnog,

da se gubiš na stazama sopstvenih iluzija dok iz vidokruga ti nestaje stvarnost

i postaješ nervozan jer voz opet kasni.

Znaš,

jednom dok te nije bilo,

rekla sam im da znam da postojiš

tamo negdje iza horizonta

i da potajno voliš zalaske sunca.

Rekla sam i da ćeš doći užurbano

razbijajući sve časovnike na svijetu,

jer si propustio jedno svitanje na molu.

I došao si.

I ja sam znala da ćeš doći.

I više se ne utapam u d-molu kao moru tuge,

već i tada slavim sunce na tako tih način.

Svi su d-molovi moji, svi dani i sati..

Došao si..

probijajući sve daljine,

gradeći mene tamo gdje sam jednom željela da se rodim.

Na obali u svitanje.

I ne, nijesi bajka..

nijesi moje večernje maštanje niti jutarnje priviđenje,

već si ti ti..

I ostaješ ti..

Moj nasmijani d-mol.


Photo: weheartit.com