Poezija

22.06.2020

Autor: Anđelka Lutovac

Varljivi sati podsjecaju na ljeto
ali plamtece nebo opominje jesenjom prozdirucom vatrom.
Oprostaj
Prosle godine u ovo vrijeme mislio sam na nekoga
Ne sjecam se ko je to bio
Da li stvaran ili stvoren
Hodao sam sumom koja se ne boji hladnoce
Cujem lomljenje suve trave
Izjalovljena plodnost
Napusteno prostranstvo
Prepusteno sebi
Vraca se sebi
Vocnjak raste u sumu
Cesma tece u izvor
Sustanje hajine kao lepet iznenadjenih krila
Ona u narucju nosi pregrst trulog voca
Dah joj je kiseo
Cvjetovi koje niko nije ubrao
Trava koju konj nije pasao
Jabuka koju ruka nije prinijela usnama
Bezgresni smo
Kosti se lome jedne o druge
Zvizduk dotrjalih pluca
Proslo je Miholjsko ljeto
Dolina se otvorila da prihvati 
na sebe zadnje zrake znacenja
jer u besmisao cemo zaspati

Photo: pinterest.com