Poezija

25.05.2022

Sada kada te istinski gledam

Autor: Kristina Babić

Sada,
kada sam konačno
mirno
i bez puno buke
digla ruke od nas
koji uistinu nikada nismo ni postojali

sada,
kada sam
kao nikada prije shvatila
da nisi čudnovat
poseban i
čaroban
već samo mrgud koji me nikada nije volio

sada,
kao nikada prije,
želim da ti saspem u lice
sve istine koje sam ćutala
sve snove koje sam sanjala
sve greške koje nisam napravila
a za koje sam osuđivana,
odbačena,
upirao si prstom u mene
kad god ti se prohtje
vječita meta tvojih zlobnih strijela
nisi ti nikakav čovjek
ma koliko se ja trudila da ne kvarim
idealnu zamisao o tebi
koju godinama brižno čuvam

sada,
dok te istinski gledam
onakvog kakav si
sa svim tvojim slabostima
ljubavi vječita,
postaješ smiješan
postaješ toliko smiješan
da mi više nije čak ni žao
što nisam uspjela da me zavoliš
što sam omanula u jedinom cilju koji sam imala
jedinom pravcu u kom sam se zaputila

sada,
kada te istinski gledam
bojim se da ništa ne vidim
osim očajne olupine
sujetnog polumuškarca
koji se nikada nije usudio
koji se apsolutno nikada nije osmjelio
koji nije uspio da bude čak ni kukavica do kraja

sada,
kada te istinski gledam,
dođe mi da prstima iskopam sebi oči
beskorisne su
kad su slijepe.

Izvor fotografije: Pinterest