Poezija

16.02.2022

ČEZNUĆE

Autor: Vanja Parača

Istina je nadrasla metafiziku čeznuća, 
plačnija od žalosne vrbe 
pod davno nestalom ljuljaškom. 
Tu su djeca ostavljala dane
u kaputu trošnih želja
sa srećom u džepu 
što nestaje. 

Da l’ rascjep sumraka
otvara krugove pakla
ili su to goleti svanuća 
na kraju njihove suze? 
Da l’ osmijeh obara smrti
lako kao snoviđeni sudar 
jednog svijeta 
tvoje i moje strane? 

Grešna sam 
pred pticom slomljenog krila,
kad priznam da volim jače 
od nesuđenog sna, 
saputnika zimskog jutra. 

U tebi postoji život ispod grla
i guta mračne utvare straha. 
Istina je tu prevarila više strepnji 
od laži zaspale 
pokraj lanjskih snjegova.