Poezija

12.07.2021

Samoća

Autor: Ana Petković

Samoća je podvig , širinu mi nudi.
Duplo vidim , boje su jače.
Glasovi oko mene,
isprepleteni u hiljadu čvorova.
I hodam beskonačno dugo,
osvrćući se i diveći se toj širini.
Beskonačan prostor
prepun glagolskih radnji.
I gdje sada gledati?
Premalo izbora je hrabrost.
Previše je, smjelost.
I, idem...Koračam...
Svoja posla gledam.
Tako se spoznajem, i koračam
sa nekim kome vjerujem.
Sa SOBOM.