Poezija

05.04.2021

Noćas bih sahranila zvijezdu

Autor: Vanja Parača


Tražićeš u ćošku, 

nekih izmišljenih lica,

ponos koji je već utihnuo

na sredini usnulog oka. 


Ne skidaj mi zvijezde

od njih će svakako ostati prah

kad se duša skotrlja u ruke 

jesenjeg nemanja

i poraza svakog od nas. 


U sutonu je proljeće 

što neprebolom ćuti

i u sumornom čekanju 

slaže svjetove 

kao da neće doći.


Ćutnja je hladno oružje,

cik zore onom ko gubi 

razlog i osmijeh neba, 

ostavljen u tuđini.


Noćas bih sahranila zvijezdu

u zagrljaju mjeseca što odlazi

čim stigne jutro,

da pogledom dočekam 

nečiji srećan kraj.