Poezija

22.02.2021

Biti voljen ili voljeti

Autor: Jovana Stevović

Nikada ti nijesam rekla ali, postoje dvije vrste ljubavi.

One što stanu u beskonačnost i one što su beskonačne.

Pitao si me šta je onda more, ako mu valovi ne pruže ruke.

Ćutala sam...

Razmišljala sam o svom odrazu u tvome oku i tvojoj sjeni iza mojih leđa.

Ljubav je valjda žena, pomislih u sebi.

Kada žena pruži prste, ruke dobiju na značenju.

Kao da se more zatalasa a vatra rasplamsa.

Ljubav kao ljubav nije neobična.

Njene niti sežu u daljine ali je zov taj što joj veličinu daje.

Ako stanem u beskonačnost onda sam postojala, rekla sam.

Samoljublje nije odlika sebičnih duša, već onih što prigrlivši sebe grle svijet.

Da bih te smjestila u beskonačnost to moram i postati.

Kako?

Kada?

Tajna je u ženi, njenoj kosi, noktima, ramenima.

Onoliko koliko se bori toliko će i da bude voljena.

A šta znači biti voljen bez sposobnosti da voliš?

To je poput ljuske oraha, slomi je i slomićeš plod.

Zgaziti liniju beskonačnosti može svako, ne kažem da je lako ali, može.

Korak nazad, naprijed dva...

Ali, dostići beskonačnost u ljubavi nije za svakog.

Šta zna čovjek što će ptici krila,

Bi li ona bez njih ptica bila?

Ili slavuju, lijepa pjesma?

U tijesnoj koži i ljubav je tijesna.

Isprazna, smiješna.

Biti beskonačnost znači lomiti grane, da bi kada novo jutro svane krenuo od temelja do krova.

Svakim danom iznova disati, malo jesti a mnogo misliti.

Ljubav je hrana bez poslatica,

Odvažnost bez povlastica.

Biti voljen je korak od beskonačnosti,

Voljeti je beskonačnost.