Poezija

15.02.2021

Sunce na istoku

Autor: Ana Petković

Kad sunce na istoku izađe,

 sudbina te tad' pronađe.

I bješe neki neplanski dan,

kad' dođe meni ti u stan.

Da me ljubiš, da te ljubim.

Da nam tijela podivljaju,

da se strasti otkrivaju.

Osmijeh tvoj mi pred očima,

pa se smješkam tim noćima...

U zanosu mi smo bili, i ludački se ljubili.

To jutro bi bio nag, znala bih svaki tvoj trag.

Ne bi stigao ni prag , a ja bih...

Ka prozoru gledala, dok na stolici sjediš…

I pepeo rasipaš po pepeljari...

A onda bih te fotkala, i uživala u danu

neskrojenom po planu.

I opet bih se smješkala. Sa rukama na obrazima dok gledaš ka krevetu.

I zamišljala neku noć devetu, desetu...

Lijepo je kad se predaš, i u sate kad ne gledaš…

Jer ih kvalitetno trošiš.