Poezija

04.01.2021

Kobne kapi

Autor: Slađana Janinović

Dok kiša dosadno tutnji

Po krovovima ovog ukletog grada

Vješto se skrivam od sjenke na zidu

Koja mi svojim prisustvom svjedoči da nisam sama.

 

U meni se skrilo par ličnosti

Nijedna onu sledeću ne podnosi

A sa prvom se teško i susreće.

 

 Samoća mi uši para

I tišina mi pravi rub na srcu koje strpljivo čeka nešto da pokida te niti užasa.

 

Iznad mene je parče betona koje zabranjuje mojim urlicima da izađu, da se čuju.

 

Treperenje svijeće me podsjeća na učestalost bola, malo oslabi pa opet nagazi

Svom silinom i nemilosrdnošću.

 

Sjećanja me stižu iako nemam godine za to,

Premalo su toga ove oči vidjele da bi ih oplakale, a opet dovoljno da sačine more

U kojem ću se jednog dana udaviti

Samo ako se ova kiša nastavi.