Poezija

16.11.2020

Ostrvo

Autor: Milica Jovićević Anđušić

Okupana u mimozi prizivam te!

Duvam među dlanove i pravim buru,

mislim nasukaćeš se na moje ostrvo,

polumrtvog ja ću te spasiti,

bićeš jedini živi na tom grumenu zemlje,

svi su ostali već davno pokopani,

jer im iz očiju nisam bademe brala,

u čelu im se nisam ogledala,

mjesto da ogrijeva dah me njihov ledio,

a glas mi je njihov nož u uho metao.

Moji će goli kilometri probuditi mladost u tebi,

kao živi pijesak usisaću te u unutrašnjost,

i niko neće znati da si tu u meni,

goriš i nadaš se vječnosti,

na mome pustom ostrvu,

bez ljudi i Boga,

Okupana u mimozi prizivam te!