Cukar: Grafiti kao najslobodniji i najpristupačniji umjetnički pokret

Potreba da se kroz crteže na zidovima objasni realnost javila se već kod pećinskih ljudi koji su svoja staništa ispunjavali ilustracijama. Ti jednostavni radovi su prezentovali njihovu svakodnevicu.

Iako je takav vid umjetničkog izražavanja imao svoje korijene još prije 35.000 godina, savremena verzija zidnih ilustracija nastaje početkom 20. vijeka, tačnije 1920. godine. Tada su vlasti finansirale začetak street art-a, te se razvijaju meksički muralizam i ruski propagandni plakati.

Mural meksičkog umjetnika Rufino Tamaya - počeci ulične umjetnosti                                                                                            Izvor fotografije: Wikipedia

Deceniju kasnije, fotograf Brassai zanima se za grafite u kredi i ugljenu, ali i za one izrezbarene na skrovitim zidovima Pariza. U poslijeratnim šezdesetima u SAD-u se javljaju tagovi ispisani markerom ili sprejevima, dok u Evropi Ernest Pignon-Ernest potpisuje svoja prva djela u francuskoj Provansi. Sedamdesetih i osamdesetih godina alternativni pokreti izlaze iz postojećih okvira i utiču na tadašnju umjetničku scenu.

Street art je napredovao i štošta se promijenilo do 2010. kada se naš sagovornik, umjetnik Cukar, počeo baviti grafitima. Sve je krenulo iz dokonosti koja je nastala promjenom životne sredine, manjkom društva i gubljenjem interesovanja za svakodnevne aktivnosti koje mu je pružao Herceg Novi kao mala sredina.

Izvor fotografije: Privatna arhiva

„Trebalo mi je nešto što će mi dati svoje JA u trenutku kad nisam znao ko sam, ili ko bih htio da budem. Neki vid eskapizma. U momentu gdje sam bio svjestan da je vrlo mali broj pojedinaca sa ovim interesovanjem na našem prostoru, osjetio sam se kao dio neke veće cjeline i nečeg većeg od sebe samog,“ kaže grafiti umjetnik.

Bitan faktor tog procesa bila je i anonimnost, te osjećaj samostalnosti u okolini gdje se većina stvari postiže na osnovu rodbinskih veza. Svoje stvaralaštvo zaštitio je tagom (pseudonimom) CUKAR47. Riječ je o romanizmu koji je implementiran u govor Boke Kotorske, a u prevodu znači „šećer“. Novljanin ističe da ga to umjetničko ime podsjeća na dom i kada je daleko od kuće. Ipak, primorksa sredina nije bila jedini pokretač njegovog stvaralaštva.

„Filmovi, kratke montaže, časopisi i forumi su mi dali uvid u jedan potpuno novi svijet koji zvuči uzbudljivo, dinamičano, i da se ne lažemo, poprilično kul. U međuvremenu, upoznao sam par momaka koji su dijelili istu energiju i krenuli smo zajedno u crtanje,“ govori naš sagovornik.

Iako su grafiti poznati po aktivističkim i angažovanim porukama, Cukar objašnjava da se njegovo stvaralaštvo ne kreće u tom pravcu. Kaže da mu je najžažnija ekspresija i osjećaj slobode pri stvaranju.

„Tehnički lijepo izveden grafit na nekoj nepristupačnoj, ili čak "udarnoj" površini me više obraduje nego produkcija murala. Volim slova i lijepe stilove ispraćene lijepo pripremljenom paletom boja, ponekad uz karaktera koji bi dao ilustrativni doživljaj samom grafitu. Naravno, desi se da se pored grafita nađe i neka parola koja bi bila stvar trenutka, ali su to uglavnom bezazleni pozdravi za ekipu ili ljude koji su čuvali stražu“, pojašnjava multimedijalni umjetnik.

Čuvanje straže ostaje važan element stvaralačkog procesa, upravo zbog lošeg glasa i zabluda koje uličnu umjetnost prate od davnina. CUKAR47 svojim radom i razmišljanjima teži razbijanju takvih štetnih predrasuda.

„Grafite doživljavam kao najslobodniji i najpristupačniji umjetnički pokret. Grafitima se bave ljudi različitih profila, i bogati i siromašni, likovno edukovani i ljudi sa svakodnevnim poslovima koji uopšte nemaju dodirnih tačaka sa umjetničkim svijetom.“

Stoga smatra da je granica između ulične umjetnosti i vandalizma individualna, te ne dozvoljava sebi da na taj način bude ograničen. Ističe da je posmatrač taj koji će iscrtani zid ili smatrati estetski prihvatljivim ili ga vidjeti kao skrnavljenje javne površine. I sam umjetnik se ograđuje od nekih natpisa koji nastaju u njegovoj sredini.

„Postoji ta boljka koju imamo sa grafitima na našem prostoru, a to su uglavnom nacionalističke i političke parole, koje su nažalost prvi sinonim za grafite prosječnom čovjeku. To bih jedino zabranio, sve ostalo je fer plej,“ iskreno govori Cukar.

Problem takođe vidi u nepostojanju zidova i prostora gdje bi bilo legalno doći sa svojim materijalom i izvesti produkciju. U Cnoj Gori se mogu naći samo mjesta gdje je manje vjerovatno da ćete proći nekažnjeno ili ona gdje se ide u prekršaj na svoju odgovornost. Novljanin zbog toga veliku pažnju posvećuje izboru zidova i objekata koje će ukrasiti svojim radom.

„Mnogo volim da šetam, pogotovo kad se nađem u novoj sredini. Volim da upijem ambijent oko sebe na taj način. Kroz šetnju se uglavnom baci oko na mjesta pogodna za crtanje. Ako želim da posvetim više sati crtanju, naći ću neki napušteni objekat u kojem ne smetam nikome i gdjeme niko ne ometa. Opet, ako želim da izbacim iz sebe višak energije, to mjesto postane bilo šta što nije privatna imovina, stara građevina ili mjesto istorijske važnosti,“ priča naš sagovornik.

Cukar je kroz uliču umjetnost upoznao dosta ljudi koji su mu ubrzo postali i dobri prijatelji. Kontakti sa istomišljenicima doveli su i do stvaranja multimedijalnog studija TRAKA. Zajedničkom kreativnom energijom stvarju na više polja i kroz više medija, a njihovo muzičko i vizuelno stvaralaštvo privlači pažnju izvan granica našeg regiona. Sa njima dijeli svoju grafiti filozofiju.

Izvor ilustracije: TRAKA / Facebook

„Grafite doživljavam kao uzemljenje - neiscrpni izvor inspiracije, slobodu u svijetu gdje se sve svodi na monitoring i ograničenje,“ objašnjava CUKAR47.

Zbog svega toga se nada će svoju energiju i pozitivno viđenje ulične umjetnosti moći da prenese na mlađe generacije. Kako bi se to pak ostvarilo, predlaže rezervisanje određenih zidova u svakom gradu na kojima bi bilo dozvoljeno crtati grafite. Pod tim okolnostima stvaranje street art-a se ne bi gledalo kao vandalizam, već kao prilika da mladi izraze svoju kreativnost i da okolina prepozna njihov umjetnički potencijal.

Iako je prošlo mnogo vremena od začetka ulične umjetnosti, postoji još prostora za napredak kako bi se ispravila pogrešna slika o grafiti koja je i dalje prisutna u društvu. Pojedinci nalik našem sagovorniku mogu proširiti svijest o svim pozitivnim stranama tehnike spreja, kojom se može dati novi izgled zapuštenim zidovima i prostorima, a uz to propitati svijet u kojem živimo.

Izvor naslovne fotografije: Privatna arhiva