Damjanović za Makanje: Erasmus razmjena kao prekretnica u životu

O tome kakva iskustva donosi sa razmjene koja je bila njen najljepši period u životu, kao i o tome koliko se studiranje u inostranstvu razlikuje od onoga u Crnoj Gori razgovaramo sa Milicom Damjanović, studentkinjom koja je trenutno na master studijama na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Svim mladim ljudima koji žele da se osmjele i odu na razmjenu pruža veliku podršku da to i urade, ali da svakako sačekaju pravi momenat za to, jer, kako i sama kaže, odvajanje od sredine u kojoj ste odrasli nije nimalo lako.

• Posle završenih osnovnih studija u Nikšiću, na smjeru za Ruski jezik i književnost, odlučila si da master studije započneš u Poljskoj, na Adam Mickiewicz Univerzitetu preko Erasmus razmjene. Šta te je podstaklo na ovaj korak?

Na taj korak podstakla me snažna volja i ambicija koju sam u tom periodu života osjećala. Ranije nisam ni razmišljala o ovoj mogućnosti i mogu slobodno reći da se nisam osjećala ni dovoljno zrelom da bi se osmjelila na tako nešto. Prije mene išle su, takodje preko Erasmusa, moje dvije koleginice i to baš u Poznanj, na istom fakultetu, tako da nakon niza pohvala na račun fakulteta, grada i druženja i ja sam odlučila da se oprobam u takvoj jednoj avanturi.

• Zašto si se odlučila baš za Poljsku?

 Kao što rekoh, imala sam informacije iz prve ruke o toj državi, kulturi, ljudima i privlačilo da sve to i ja doživim. Istina je, nisam mnogo prije putovala i zaista sam htjela da promijenim sredinu, znajući koliko je svaki vid promjene dobro došao, što se na kraju ispostavilo kao odlična ideja. Iskrena da budem ranije baš o Poljskoj kao mjestu koje bih voljela da posjetim nisam razmišljala, ali kad se otvorila prilika da provedem jedan period života tamo, pomislila sam - zašto da ne.

• Kako je izgledao sam proces oko apliciranja? Šta je sve potrebno da neko može da ode na razmjenu?

Ogradila bih se odmah na početku, da je vrlo moguće da ću neki podatak izostaviti, stoga predlažem da svako ko je zainteresovan pronadje na sajtu Univerziteta Crne Gore podrobne informacije o samoj proceduri konkurisanja. Papirologija uključuje: vizu, osiguranje, motivaciono pismo, propratni CV, Learning Agreement itd. Cijeli taj postupak zna da bude, slobodno mogu reći, dosadan dio procedure, ali predlažem da studenti nikako ne odustaju tokom procesa prikupljanja papirologije jer se na kraju itekako isplati i vrijeme i uloženi trud.

• Kako si se navikla na život u Poznanju?

 Trebalo mi je vremena. To mi je ujedno i prvo iskustvo da samostalno odem u nepoznatu sredinu, gdje se moram sama prilagoditi i navići na sve novitete i razlike, ali uspjela sam. Ja sam išla sa koleginicom, tako da mi je sa te strane bilo malo lakše i svakako bih savjetovala da studenti kojima teško pada odvajanje od sredine gdje imaju svoju “komfor zonu” pričekaju i ne žure jer tamo kada odete ili bilo gdje drugo, znajući da ste kilometrima odvojeni od svoje porodice i društva, to zna da stvori neprijatan osjećaj. Medjutim, tokom razmjene možete steći prijateljstvo za izuzetnim ljudima, iskustva koja ćete pamtiti cijelog života tako da adaptacija na život u novoj okolini uz pogodnosti koje nudi može da Vam padne vrlo lako.

• Da li si imala priliku da obiđeš i neke druge gradove u okolini?

 Da, jesam. Posjetila sam: Gdinju, Torunj i Gdanjsk. Nažalost vrijeme u zimskom semestru, kada sam ja bila, bilo je izuzetno hladno, mrak je padao veoma rano i to je itekako kontrolisalo i ograničavalo moju želju da posjetim više gradova. Da napomenem, da je na mom fakultetu nastava bila obavezna, tako da stereotip o tome kako studenti na razmjeni više putuju nego što uče je samo stereotip i bar u mom slučaju daleko od istine. Iz svog iskustva govorim i sigurna sam da za koju god zemlju da se student odluči, poželjnije je svakako da konkuriše za ljetnji semestar.

 • Kako se i u kolikoj mjeri sam način studiranje razlikuje od studiranja u Crnoj Gori?

 Način studiranja se iz moje tačke gledišta gledišta vrlo razlikuje od sistema kod nas. Njihovi studenti, po semestru imaju više predmeta koji nose manje kredita i postoji mogućnost predloga ocjene, ukoliko je student bio redovan i aktivno učestvovao u nastavnom procesu. Ipak, mislim da na mom fakultetu to nije često u praksi. Oni imaju više kraćih testova nakon svake obradjene tematske cjeline i u februaru kada mi imamo ispit, oni imaju samo test kojim sumiraju stečeno znanje, dok ispite polažu tek u junu. Sve u svemu, i njihov i naš sistem studiranja ima vrline i mane, a studenti koji odlaze i vraćaju se sa razmjena su ti koji svoja zapažanja i iskustva šire i dijele sa kolegama i profesorima.

• Kakve utiske donosiš sa razmjene i da li je ovo iskustvo ono koje bi ponovila?

Razmjena je bila zaista jedna prekretnica u mom životu, divno iskustvo, koje bih svakako ponovila. Po našem povratku, svi ljudi koji su nas nakon tih 5 mjeseci ponovo vidjeli, komentarisali su pozitivnu promjenu koja se vidjela na nama nakon perioda provedenog u ovoj divnoj zemlji.

• Kakvu poruku bi poslala mladima koji planiraju da se odluče za neku od Erasmus razmjena?

Mlade koji žele da konkurišu za Erasmus razmjenu, savjetujem da ne odustaju! Šaljem im veliku podršku i snagu, a ja sa sigurnošću mogu reći da će im to biti jedno od najljepših iskustava u životu, o kome će se dugo pričati uz velike osmjehe i puno srce.

Izvor svih fotografija: Privatna arhiva