13.02.2020

Slađana Bulatović: "Najveći pokretači koji su me motivisali da napredujem bili su ljudi koji me kao mlađu nisu cijenili, jer sam za njih bila samo jedna obična djevojčica u moru talentovanih dječaka"

Autor: Andrea Čvorović

I ako smo navikli da uspjehe u fudbalu pretežno postižu muškarci, žene koje se bave fudbalom u Crnoj Gori imaju baš kao i muškarci, šanse za ostvarivanje u ovom sportu. Slađana Bulatović, dvadesetpetogodišnja je fubalerka, koja svoju karijeru gradi kao kapiten ženske fudbalske reprezentacije Crne Gore. 

Bulatovićeva, takođe igra za fudbalski klub Rayo Vallecano u Španiji. 

Da li si se u dosadašnjoj karijeri suočila sa predrasudama, obzirom da je fudbal oduvijek posmatran kao "muški sport"?

Predrasuda je oduvijek bilo jer sam svoje prve korake napravila sa dječacima pa je samim tim to mnogo doprinijelo. U Crnoj Gori predrasuda ima i dalje da budem iskrena, ali se trudimo da pokažemo ljudima da vrijedimo.

Kako se pojavila prilika da svoje fudbalsko znanje pokažeš i u Španiji?

Svoju profesionalnu karijeru sam započela u klubu Ferencvaroš iz Mađarske. Tamo sam osvojila prvenstvo i nagradu za najboljeg strijelca jos prve godine, potom igrala ligu šampiona što je kasnije uticalo na to da me kontaktiraju ljudi iz Španije u kojoj sam već skoro dvije godine.

Koliko je truda i odricanja uloženo da bi stigla do pozicije, na kojoj se danas nalaziš?

Previše truda i isto toliko odricanja je potrebno da bi u sportu ostvarili ciljeve, ali isto tako i mnogo strpljenja i žrtvovanja koje se na kraju isplati.

Šta je za tebe najveća čar fudbala i kako se osjećaš kao kapiten ženske fubdlakse reprezentacije Crne Gore?

Po meni, najveća čar fudbala je osjećaj koji donosi ta igra i neizmjerna sreća koju pruža pobjeda krunisana radom i trudom. Biti kapitenka fudbalske reprezentacije je privilegija i velika odgovornost, a ja se trudim da to opravdam na najbolji mogući način.

Koju su to pokretači koji su te motivisali tokom čitave karijere da napreduješ?

Tokom čitave karijere, počevši od prvih koraka pa sve do danas, najveći pokretači koji su me motivisali da napredujem bili su inat i upornost, stalna želja za boljom verzijom sebe i ljudi koji me kao mlađu nisu cijenili jer sam za njih bila samo jedna obična djevojčica u moru talentovanih dječaka.

Koliko ti je bitna podrška porodice?

Podrška porodice je važan faktor u životu svih sportista. Srećom, ja sam je imala od početka i moja porodica i moj prvi trener, Ranko Asanović, su zaslužni za sve moje uspjehe. 

Šta bi poručila mlađim fudbalerkama u Crnoj Gori?

U Crnoj Gori ima mnogo talentovanih fudbalerki sa kojima imam priliku da razgovaram i uvijek ih savjetujem da vrijedno treniraju, da se bore za sebe u svijetu sporta i uživaju u fudbalu jer na kraju krajeva, to je samo igra.


Zahvaljujemo Slađani što je izdvojila vrijeme da podijeli svoja iskustva sa čitaocima našeg portala.