18.06.2021

U čemu je tajna vode sa Baščaršije?

Autor: Esma Sarić

„Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije.“, stihovi su sevdalinke u kojoj se krije i legenda o česmi u srcu Sarajeva, koja je potvrđena i prenesena kroz mnoge generacije. Ali, zašto? Kažu, sevap (dobro djelo) je gladnog nahraniti, a žednog napojiti, u Bosni. Nije valjda da se tek zbog sevapa vratite u Sarajevo?

Nije zbog toga, ali trebalo mi je mnogo vremena da shvatim i da nije zbog vode. Sama voda, najmlađi element na svijetu bez kojeg ne možemo da izdržimo ni par dana, nije ključna da se vratimo negdje, jedan element nečega što vam se dopalo nikad nije bio tako bitan, ali ta voda u sebi, baš kao i mnoge vode Balkana, krije priču o ljubavi, dobročinstvu i nečemu što ostane kad nas više ne bude. Dušu ovog grada su sagradili nepoznati ljudi kojih nema, a koji se nisu ni trudili da im se ime zapamti, te baš poput vode koja teče i čeka da vam ugasi žeđ, i oni su shvatili da su prolazni, te su vas ipak dočekali, i tu je možda i razlog zašto se vratite u Sarajevo.

Izvori dobrih djela

Prvi vodovod u Sarajevu sagrađen je 1461. godine, a posljednji 1866. godine kao preteča modernog vodovoda. Hamdija Kreševljaković u svojoj knjizi, objavljenoj 1939. godine, navodi kako su, po podacima okupacione uprave, pred samu okupaciju u Bosni i Hercegovini postojala 143 vodovoda i da im je dužina iznosila više od 120 km. On je registrovao više od 150 javnih česmi, ali je i sam potvrdio da je moguće da mu je neka promakla.


Sarajevska česma u Starom Gradu u mahali (Foto: Privatna arhiva) 

Česme su zidane u zidu dvorišta ili džamija, kao i u podzidu ulica. Većina njih se nalazila u blizini džamija ili pekara. “Česme su uvijek bile građene od kamena. U tu svrhu rabio se kamen tesanik, tj. kamen sa svih strana otesan ili kamen otesan samo s lica.Voda je u starija vremena dovođena s okolnih planina, a Sarajlije su govorile:„Poslije lijepa jela, slatko se napij bistre i hladne vode sa česme.“ A jela u Sarajevu nikada nije manjkalo. Međutim, kako da imamo tako veliki broj česmi u jednom tada malom gradu?

Njegovalo se vjerovanje da morate da za sobom ostavite nešto dobro. Tako su ljudi iz dobrote, ili da se otkupe za svoja loša djela, gradili česme u svojim ulicama, mahalama, ispred džamija, u avlijama… te postoje i brojne legende vezane za njih. Funkcija česme i kult vode u islamu je bio usko povezan. među sarajevskom rajom je to podrazumjevalo da, ako možeš, podigneš česmu, a sarajevski pjesnici još u doba turske vladavine su vjerovali da upravo te vode sa česmi u Sarajevu teku i samim dženetom, u prijevodu rajem. I tako je preko sto česmi izgrađeno iz džepova raje iz Sarajeva.

Najpoznatija česma je zamalo postala česma Sultana

Legenda kaže kako je turski car jednog dana naredio Husrev-begu da sagradi dvije džamije u Sarajevu, jednu za njega i jednu za sebe. Husrev-beg prihvatio je zadatak bez pogovora. Nakon što je gradnja džamije završena, Husrev-beg saopštava vijest caru u Stambolu. Međutim, do sultanu doprle vijesti da je jedna džamija veća i ljepša od druge, pa je poslao naredbu u Sarajevo koja je glasila: “Husrev-beže, džamija koju si napravio meni – neka bude tebi, a ona koju si napravio za sebe, neka bude moja džamija”.

Careva džamija u Sarajevu (Foto: Privatna arhiva) 

Sultan se bojao prevare, no nije znao da je tom naredbom sam sebi “jamu iskopao”. Nije znao da je Husrev-beg njemu namijenio veću i ljepšu džamiju. Tako je veća i kićenija džamija postala Husrev-begovom, a ona manja i skromnija Carevom. I tako nastade najpoznatija i prva česma, u sklopu te nesuđene sultanove džamije na glavnoj ulici u Sarajevu. I tako, veoma jednostavno, nastade i legenda zbog koje nikad nećete da odete iz Sarajeva.

Česma kod Begove džamije u Sarajevu na glavnoj ulici  (Foto: Privatna arhiva) 

Pa, koja je to tajna?

Ne bih mogla da preživim bez vode, ali još manje bih bez ljudi živjela, mada bih tek disala. Tajna vode u čaršiji je što je tu zbog vas, putnika, stranaca, napravljena desetljećima ranije sa mišlju da će te jednog dana da ožednite. To je briga koju ne osjetite često, a dolazi od ljudi koji su već toliko dugo na nekom drugom svijetu. Tajna nikada se nije skrivala u olucima česme, građenih poput ibrika, za kojima su se prijateljstva sklapala i za kojima u isto vrijeme vjernici se spremaju za molitvu, dok vi gasite žeđ.

Vi nikad nećete poželjeti da ste napustili ovaj grad kad se napijete vode, jer do tog hodoćašća do vode, vi se upoznali svedah, lepet krila golubice, hranu i kaldrmu koju ste prošli…naša čaša nikad nije do pola prazna, a naši stolovi uvijek imaju mjesta za fildžan viška. Te, tajna vode je u tome kome je namjenjena, a ona je pravljena i postoji zbog vas, pa ko god vi bili i odakle god da dođete…siguno je da iz Sarajeva jedan dio vas, pa makar u mislima, nikad ni neće da ode.

Foto (naslovna): Privatna arhiva