23.02.2021

Učenje kao omiljena igra

Autor: Anđela Micić

Koliko vas može reći da mu je omiljena igra iz djetinjstva učenje?

Moj današnji sagovornik može.

Još kao dječak zanimao se za pitanja kojima se obično bavimo kad odrastemo. On nije čekao da odraste, pa je i prije polaska u školu “krao” znanje iz enciklopedija. Želja za učenjem  traje i danas, kada kao student ostvaruje zavidne rezultate.

David Pantović, budući inženjer elektrotehnike nedavno nas je sve iznenadio učešćem u kvizu “Potera” gdje je ostvario sjajan rezultat.

Sa njim sam razgovarala o dosadašnjim uspjesima, obrazovanju, planovima za budućnost. 

Učešćem u kvizu znanja “Potera” pokazao si zavidno znanje iz različitih oblasti. Budući da si jako mlad, pretpostavljam da si, osim u školi, znanja  sticao i van nje. Gdje te vraćaju prva interesovanja i o čemu si tada učio,  mimo školskog štiva?

Od malena sam bio zainteresovan za svijet oko sebe, sjećam se da su mi još u predškolskim danima dinosaurusi bili jako interesantni pa sam stalno tražio od roditelja da mi čitaju o njima. Mislim da je to neki moj najraniji susret sa enciklopedijama kojih će kasnije biti sve više jer su roditelji prepoznavši moju želju za znanjem kupovali enciklopedije raznih vrsta, od astronomije preko morskih dubina sve do ljudskog tijela. Takođe, u tom periodu me je jako zanimala sama planeta Zemlja, kako je nastala, šta su to kontinenti, koje zemlje postoje na svijetu.

Kako su se tvoje sfere interesovanja mijenjale, ili bolje reći širile u toku odrastanja?

Kasnije, kroz školovanje su se ta neka moja stečena znanja pokazala kao dobar temelj iz gotovo svih predmeta, tu se prvi put i srećem sa lektirama, a kako sam već volio da čitam (odnosno da mi bude čitano), pronašao sam i novo interesovanje u svijetu književnosti. Međutim, moram reći da su ipak prirodne nauke predstavljale najveće interesovanje još od prvog razreda i susreta sa matematikom. I prije upisa u školu znao sam da sabiram i oduzimam do 20, jer me eto zanimalo pa sam pitao roditelje da mi objasne, a kasnije sam uz njihovu pomoć (oboje su inženjeri) brzo savladao i gradivo koje je dolazilo u kasnijim razredima. U to neko vrijeme sam počeo i da se takmičim iz matematike što je uz dugogodišnje treniranje karatea dovelo da jačanja mog takmičarskog duha. Krajem osnovne škole zaokružujem svoja interesovanja odabirom fizike za predmet mog interesovanja sve do kraja srednje škole. Fizika je bila pravi spoj mojih interesovanja jer svijet oko nas opisuje matematičkim jezikom, ali možda nikada ovo ne bih ni shvatio da nije bilo profesorice Biljane Stojkanović koja me je uvela u svijet fizike i kojoj sam vječno zahvalan za sve što je za mene uradila. Od tada sam bio stalni učesnik državnih takmičenja iz fizike kao i Olimpijada znanja na PMF-u, ali i učesnik na dva kupa Matematičke gimnazije u Beogradu đe sam osvojio 2 srebrne medalje iz fizike i bronzanu iz matematike. Na nagovor profesorice Biljane sam postao i polaznik ljetnjih škola nauke u organizaciji NVO Prona, na praktikumu astronomije, a u srednjoj školi sam bio i polaznik seminara astronomije u Istraživačkoj stanici Petnica kod Valjeva.


Foto: Privatna arhiva

Da li ti je, budući da si svestran, bilo teško da izabereš fakultet?

U odgovoru na prethodno pitanje je možda djelovalo kao da se hvalim sa uspjesima i brojnim interesovanjima ali zaista je tako. Prosto sam bio zainteresovan za toliko stvari da sam dugo razmišljao čime ću se baviti kada odrastem. Iako je dugo vremena moja ljubav bila fizika, odnosno astrofizika, suočio sam se sa činjenicom da ipak nema perspektive za to zanimanje na ovom brdovitom Balkanu, pa sam odlučio da upišem Elektrotehnički fakultet u Beogradu, kao jednu prestižnu instituciju na ovim prostorima. Tokom prve godine sam otkrio da me više od fizike privlači programiranje i kompjutersko inženjerstvo pa sam na drugoj godini upisao smjer Računarska tehnika i informatika.

Kako je došlo do učešća u kvizu “Potera”, kako je izgledao čitav proces takmičenja i koliko sve to iziskuje vremena i truda?

Gledam kvizove od malena, što je i prirodno s obzirom na širok spektar mojih interesovanja. Oduvijek sam želio da se prijavim za neki TV kviz ali takvih kvizova je u Crnoj Gori bilo vrlo rijetko. Kako sam otišao u Beograd na studije a već sam dugi niz godina pratio kviz “Potera” na RTS-u i njegov pandan na HRT-u, odlučio sam da pošaljem prijavu. Nakon prihvatanja prijave prošao sam testiranje i čekao da dođe poziv na snimanje. Iskreno, nije iziskivalo previše vremena i truda jer se za kviz spremam cijeli život, možda zvuči kao izlizana fraza ali zaista je tako. Ali moram pomenuti moje drugove i takođe dugogodišnje takmičare iz matematike i fizike čiji su uspjesi ipak daleko veći od mojih, Ognjena Đukovića i Marka Joksimovića koji su mi sastavljali pitanja i trenirali mi brzinu jer je za sam format kviza ona bila jako potrebna.

Molim te da nam objasniš tok takmičenja i rezultat koji si ostvario.

Sam kviz je koncepiran od 3 cjeline: brzopoteznih pitanja, igre na ploči i završne potjere. Kod brzopoteznih pitanja potrebno je odgovoriti na što više pitanja za 60 sekundi (svaki tačan odgovor nosi 10000 dinara), ja sam odgovorio na 10 pitanja i osvojio 100 000 dinara. U drugoj igri se pojavljuje tragač, obično poznati kvizaši i sveznalice od kojih treba sa osvojenom sumom da pobjegnete. Na početku ste od njega udaljeni tri (ne)tačna odgovora, ali on vam nudi nižu sumu (da se odaljite na četiri koraka) i višu sumu (da mu se približite na dva koraka). Meni je tragač Milorad Milinković ponudio 500 000 dinara za višu sumu i prihvatio sam izazov. Pošto je Potera timski kviz i učestvuju četiri igrača koji se ne znaju od ranije u timu, u završnoj potjeri svi preživjeli” igrači treba da za 2 minuta odgovaranja na brzopotezna pitanja što dalje pobjegnu tragaču (svaki tačan odgovor je jedan korak naprijed i na kraju se sabere sa brojem igrača u završsnoj potjeri) ja i još jedan takmičar (koji je donio 40 000 dinara) smo napravili 15 koraka, a tragač je u svoja 2 minuta došao do 14 pa smo osvojili zajedno 540 000 dinara.

Čemu te učešće u kvizu naučilo?

Ne mogu reći da me naučilo mnogo čemu osim možda par stvari na koje nijesam tačno odgovorio pa sada vjerovatno nikada neću zaboraviti.


Foto: Privatna arhiva

Vlasnik si  jednog zanimljivog rekorda u slaganju Rubikove kocke. Koliko je teško složiti Rubikovu kocku?

Nekada je tih rekorda bilo mnogo više ali sada držim nacionalni rekord u slaganju manje verzije Rubikove kocke (2x2). Iako postoji neki ustaljeni narativ da Rubikovu kocku mogu slagati samo genijalci to zaista nije tako. Svako ko posveti par sati gledanju tutoriala na youtube-u i par dana vježbe nakon toga, može da nauči da slaže kocku.

U Crnoj Gori si organizovao i takmičenja u slaganju Rubikove kocke. Kako je sve proteklo i kako si zadovoljan ovim poduhvatom?

Do sada sam pod patronatom Svjetske organizacije za brzo slaganje Rubikove kocke (WCA) i uz pomoć delegata iz Hrvatske, Mađarske i Švajcarske organizovao tri zvanična takmičenja. Jedno 2017. i dva 2019. Iako je u planu bila organizacija i dva takmičenja u 2020. svi znamo zbog čega do toga na kraju nije došlo. S obzirom da sam kao organizator uspio da broj takmičara u Crnoj Gori povećam sa 3 na 36 za par godina kao i da u Crnu Goru dovedem takmičare iz preko 15 država moram reći da sam ja jako ponosan na učinjeno i da se nadam da će ako ne ova, makar naredna godina biti još jedna godina u svijetlu speedcubinga u Crnoj Gori.

Imaš li planove o tome gdje bi volio da budeš i čime da se baviš za par godina, ili puštaš vrijeme da odradi svoje?

Volio bih reći da imam jasne planove ali ipak nije tako. Razmišljao sam o odlasku na postdiplomske studije na Zapad, kao i da tamo steknem neka prva poslovna iskustva, a onda se u jednom momentu vratim u Crnu Goru, ali ko zna šta će se sve do tada desiti i kakva će mi biti razmišljanja. Svakako bih želio da se zaposlim u struci, odnosno u softverskom ili hardverskom inžinjerstvu (IT sektor).

Budući da su naša publika mladi a da se mladi često žale da nemaju dovoljno vremena za brojne obaveze, između ostalog i za učenje, a da ti pored formalnog obrazovanja, stižeš da se obogatiš znanjem iz brojnih oblasti, koja je tvoja formula za uspjeh?

Nemam neku specijalnu formulu za uspjeh, prosto sam zainteresovan za brojne stvari i onda u slobodno vrijeme gledam filmove, serije, čitam knjige, pratim sport itd. Jednostavno se znanje vremenom nakupi, a redovnim i marljivim radom se može stvoriti jako puno slobodnog vremena.

Naslovna fotografija: Privatna arhiva