13.01.2021

Otac srpske drame

Autor: Nataša Milaš

Jovan Sterija Popović je jedna od najznačajnijih figura srpske i jugoslovenske književnosti. S pravom je nazvan "ocem srpske drame", neki ga smatraju i osnivačem. Rođen je 13. januar 1806. godine u Vršcu i napisao je prve prave tragedije i uspješne komedije (koje je on lično preferirao). Ugledao se na svjetske tragičare i pisao je o događajima iz istorije srpskog naroda.

Njegovom tragedijom "Smrt Stefana Dečanskog" otvara se 1841. godine beogradsko pozorište "Teatar na đumruku". Od tragedija vredno je pomenuti prvu Sterijinu tragediju "Svetislav i Mileva", pa "Miloš Obilić ili Padnuće serbskog carstva", zatim "Nesrećno supružestvo ili Naod Simeon", "Skenderbeg" i "Lahan".

Popović se bavio temama iz života ljudi koji su ga okruživali i uspjevao je da kroz humor skrene pažnju na određene mane ljudi, uglavnom iz građanskog sloja.


Foto: YouTube „Pokondirena tikva aleksinačkih amatera“

Iako se smatra osnivačem srpske drame, on je mnogo važniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom proslavio njegov književni talenat. Prva komedija mu je  "Laža i paralaža", zatim "Tvrdica", "Pokondirena tikva" i "Zla žena", sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: "Ženidba i udadba", "Kir Janja", "Rodoljupci" i "Beograd nekad i sad".

Mnoge drame Jovana Sterije Popovića pretvorene su u filmove, ali su i nezaobilazan dio repertoara svih naših velikih pozorišta. Gledaocima nikada nije dosta druženja sa Femom, pokondirenom tikvom, Kir Janjom i ostalim upečatljivim junacima.

„Dokle se god budemo samo hvalili, slabosti i pogreške prikrivali, iz istorije učili koliko je ko od predaka naših junačkih glava odrubio, a ne i gde je s puta sišao, donde ćemo hramati i ni za dlaku nećemo biti bolji; jer prostaci i mladi ljudi koji se tako zapajaju, i ne misle da može biti pogrešaka u nas, pa sve što im se predlaže, za čistu istinu i vrlinu smatraju.

Bacimo pogled na najskoriju istoriju našu. Što je bilo luđe, preteranije, nesmislenije, to je imalo više uvažatelja, a glas umerenosti smatrao se kao nenarodnost, kao protivost i izdajstvo; jer je svaki čovek sklon neobičnim stvarima, pa kad ne zna da može biti nesreće, trči kao slep za tim, i srdi se na svaku pametnu reč.

Otud nije čudo što nevaljali i pokvareni, a takvih ima svuda, pod vidom rodoljublja svaku priliku za svoju sebičnost upotrebljavaju, i najbezumnije savete daju, ne mareći hoće li se time svojoj opštini ili svome narodu kakva šteta naneti. Sebičnom je dovoljno kad je samo njemu dobro i kad prostaka može na svoju ruku da preokrene, a za dalje se ništa ne brine.“

Jovan Sterija Popović „Rodoljupci“

foto: olx.ba

Ostale vijesti iz kategorije

Kultura & umjetnost

Kultura & umjetnost