15.11.2020

Camović Veličković: Uslovi u redakcijama loši, zato je važnost sidnikata veća

Autor: Redakcija portala

Marijana Camović Veličković predsjednica je Sindikata medija Crne Gore, koji je jedan od najmlađih sindikata koji okuplja profesiju na nivou države. Imajući u vidu kompleksnost i povezanost ekonomskog položaja zaposlenih u medijima sa drugim važnim karakteristikama crnogorskog medijskog spektra, tokom godina u fokus su se našle i teme: bezbjednost novinara/ki, cenzura i autocenzura, diskriminacija, poštovanje profesionalnih načela.

„Pokušavamo da funkcionišemo kao moderan sindikat koji je prevashodno fokusiran na poboljšanje radnih prava zaposlenih u medijima. Ipak, od samog osnivanja se bavimo i slobodom medija u najširem smislu jer smo shvatili da samo ako su naši članovi potpuno informisani i svjesni svojih prava i stanja u kojem se nalaze mediji u Crnoj Gori i ako pokušaju da utiču na to stanje mogu poboljštati svoj položaj i u profesionalnom i u ekonomskom smislu“, kazala je ona.

Osnovni servis Sindikata je besplatna pravna pomoć i zastupanje na svim nivoima – kod poslodavca, Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova i sudovima.

„To je falilo medijskim radnicima koji su prije osnivanja SMCG bili prepušteni sami sebi. Od kada postojimo osnovali smo veliki broj sindikalnih organizacija i to u svim vrstama medija – u privatnim (gdje to niko prije nas nije uspio), lokalnim javnim emiterima i Javnom servisu RTCG. Dio sindikata koji su sa nama su, zahvaljujući našoj centrali Uniji slobodnih sindikata Crne Gore, postojali i ranije ali sada svi zajedno činimo organizaciju na granskom nivou i ima nas oko 600 što znači da okupljamo gotovo 50 odsto zaposlenih u medijima i najmasovnija smo organizacija koja se u Crnoj Gori bavi medijima“, kazala je Camović Veličković.

Kako vidite situaciju u medijima prije i posle 2013.?

SMCG postoji od 2013. godine kada je inicijativu za njegovo osnivanje potpisalo nas oko 30 zaposlenih u medijima i od tada smo prošli kroz nekoliko faza koje su rezultirale time da smo sada relevantna organizacija koja je u stanju da konkretno pomogne članstvu. Prve kolektivne ugovore na nivou medija su potpisale upravo naše sindikalne organizacije, uticali smo na izmjene zakona, izradili više analiza i istraživanja koja su argumentovano odredila naš pravac djelovanja, uspostavili saradnju sa svim relevantnim institucijama i organizacijama u zemlji, regionu i Evropi. SMCG je punopravni član Međunarodne federacije novinara (IFJ) i Evropske federacije novinara u kojoj već dva mandata predstavljam i zastupam interese zaposlenih u medijima.

Dio smo i Regionalne platforme Zapadnog Balkana za zastupanje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara koja okuplja 8.000 medijskih radnika iz Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Hrvatske i na saradnju sa udruženjima novinara iz tih zemalja smo jako ponosni jer je to još jedna od stvari koja drugima nije pošla za rukom, a mi uspješno sarađujemo već pet godina. Jedan od rezultata tog rada je i regionalni sajt www.safejournalists.net koji osim informacija vezanih za medije na maternjim i engleskom jeziku ima i jedinstvenu bazu podataka napada na novinare/ke i medije koja se redovno ažurira.

Zbog čega smatrate da je značajno osnivanje SMCG?

Kada je SMCG osnovan niko nije ni pominjao uslove rada u medijima, o tome ni sami zaposleni nisu mnogo znali, a posebno ne javnost. Otvoreno smo govorili o problemima, mnoge iznenadili, a sami trpjeli posljedice na raznim nivoima. Počeli smo da radimo, argumentujemo svoju priču, istražujemo, pričamo sa koleginicama i kolegama koje su se polako otvarale i sve je postajalo znatno ozbiljnije. Paralelno sa tim smo se i širili kao organizacija. Takođe, kada smo osnovani ni o napadima na novinare/ke nisu pričali oni sami, već poslodavci i nevladine organizacije. I to smo promijenili i sada smo nezaobilazni i relevantni sagovornici i na tu temu.

SMCG čine sindikalne organizacije i individualni članovi iz oko 20 medija. Sindikate imamo iz RTCG, koji je ujedno i naš najmasovniji sindikat, Monitora, Vijesti, Televizije Vijesti, lokalnih javnih emitera RTV Cetinje, Herceg Novi, Budva, Ulcinj, Rožaje, Pljevlja i radija Tivat i Berane. Svi oni imaju svoje predstavnike u Glavnom odboru koji Skupština bira jednom u četiri godine. Članstvo u Glavnom odboru ima i predstavnik ili predstavnica individualnih članova i članica, onih koji žele da budu sa nama ali u svojim medijima nemaju sindikat, kao i predsjednik/ca po funkciji. Već neko vrijeme u Statutu imamo mogućnost učlanjivanja i studenata i studentkinja Novinarstava koji mogu biti sa nama ali bez prava da odlučuju. To je jedan od načina da mlade ljude vežemo za sindikat i prenesemo im vrijednosti za koje se zalažemo u nadi da će oni kada nađu posao u redakcije ući spremniji nego što je to, na primjer, bio slučaj sa mnom i sa mnogim drugim generacijama novinara i novinarki.

Kakvo je stanje u crnogorskim medijima kada su u pitanju uslovi rada i stanje u redakcijama tj odnos prema zaposlenima?

Cenzura i naročito autocenzura jako su zastupljeni i to prije svega zahvaljujući pritiscima koji dolaze od urednika na koje menadžmeni vrše pritisak, da se, u našim polarizovanim medijima, više brine o interesima vlasnika nego o profesionalnim standardnima. Zaposleni su potplaćeni za ogroman posao koji obavljaju u gotovo pustim redakcijama jer je prethodnih godina bilo više reorganizacija i serija otkaza. Prosječna zarada u medijima je znatno manja od državnog prosjeka, prekovremni rad se ne plaća kao ni rad tokom praznika, makar u većini medija. Radno vrijeme ne postoji, a često ni slobodan dan tokom sedmice ili godišnji odmor. Većina zaposlenih ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme ali ipak se otkazi lako dobijaju.

Kako je uticala epidemija korona virusa na položaj zaposlenih?

Epidemija korona virusa koja je samo pogoršala kompletnu situaciju. Minimalno zaštićeni od zaraze ljudi su na terenu i izloženi virusu. To je naročito bilo vidljivo na početku kada je SMCG i počeo sa apelima ka poslodavcima i preporukama ka zaposlenima kako da se štite. Tokom prvog talasa zaposleni u medijima su, prema našim informacijama, dobro prošli ali već u drugom talasu ima dosta oboljelih a još je veći broj onih koji su u samoizolaciji. Sve to stvara dodatni pritisak na već desetkovane redakcije koje iako su od države dobile novčanu pomoć u više navrata tu pomoć nisu distribuirali na način da korist osjete i zaposleni.