02.06.2020

Vraćanje titule najbludnijem sinu XVII vijeka

Autor: Milena Radonjić

Mnogi kažu da je uticao na stvaralaštvo Apolinera, Flobera, Šarla Bodlera, ali i na slikare poput Pikasa, Sezana Delakroa, pa i Ogist Rodena. Za sebe je govorio da je književnik i filosof. To ništa ne bi bilo toliko kontrovezno, da su Donasjenova poimanja imala vezu sa nekom vrstom etičnosti i moralnosti, mada za njega te premise nijesu dolazile u obzir. 120 dana Sodome, napisane na dugačkoj rolni papira tokom dugovremene izolacije u francuskoj Bastilji, djelo je ludaka ili genijalca, s obzirom da je ta linija tanka. 

Markiz de Sad rodjen je u staroj, plemićko – provansalskoj porordici. Otac je pored njegove majke, imao još četiri ljubavnice iz plemićkog roda, istovremeno je "istraživao" sa dječacima sa ulice, dok mu je majka bila tiha, povučena osoba, koja je malog De Sada ostvaila u samostanu, kod strica opata u Avunjonu.

Kako sve dolazi iz ranih životnih impulsa, tako je i na De Sada uticala ta granična i manična lažna moralnost. Na jezuitskom koledžu koji je pohađao, javno su šibali polaznike, pa ne čudi što je bol i mučenje postala njegova krilatica i filosofija razvrata. Negirao je postojanje Boga, i imao neku vrstu paganske vizije da je čovjek biće prirode što se vodi urođenim impulsima, i da zakon jačeg stupa na snagu.

Bol i surovost kao seksualna fantazija

Preko 32 godine proveo je u ludnicama, zatvorima, zbog pisanja prvenstveno "120 dana Sodome, Justine i Filosofije u Budoaru" zatim slučajeva poput sadističkog mučenja služavke Roze Keler, iživljavanja na prostitutkama, i drugim perverzijama koje su tako prirodno išle uz njegovu pojavu. Nekoliko puta osuđivan na smrt, uvijek je uspješno bježao, uz pomoć svoje supruge Rene Pelaži, za koju se smatra da je učestvovala u njegovim "sadomazohističkim" matineima. Proglašeni su u to vrijeme, neprijateljima države, a pored cjelokupne pobune naspram vrlinskom životu, u braku su dobili dva sina i kćer.

Filosof, mislilac, genijalac

Nakon njegove smrti u sanatorijumu 1814. godine, titula markiza skida se sa grba ove porodice, i potomci dugo žive u potpunoj sjenci, i stidu, zbog činjenja svojih predaka. Međutim, poslednjih godina javljaju se glasovi potomaka, koji sa sebe skidaju "lance smrada i stida" Sadomazohizma, pa u jednom trentuku, najstariji potomak Elzear, traži vraćanje titule markiza. Za Tajms je tom prilikom kazao da je dugo vremena njegova porodica krila veze sa Markizom, pravdajući se da stvarne konekcije nema.

Međutim, vrijeme je da se ti lanci srama odbace,a porodica, kako kaže, "velikodušno prihvata ovog filosofa, mislioca i genijalca". Naime, roditelji Elzearovi, Havijer i Rouz de Sad, bili su prvi, koji su nakon '45. godine otvorili porodičnu biblioteku istraživačima, da bi se kontroveza skinula sa Donasjenovog lika i djela. Pitanje je koliko je to moguće, i hoće li se vratiti titula najbludnijem sinu XVII vijeka.

foto: thoughtco.com