22.05.2020

Bijenale u Veneciji – u vrtlogu zanimljivih vremena

Autor: RTS

Organizatori venecijanskog Bijenala prije nekoliko dana obznanili su odluku da se održavanje ovogodišnjeg 17. Međunarodnog bijenala arhitekture, zbog pandemije koronavirusa već jednom pomjereno i skraćeno na termin od 29. avgusta do 29. novembra, odlaže za 2021. godinu.

Sa naslovom i tematskim fokusom „Kako ćemo živjeti zajedno?“, kog je postavio umjetnički direktor Hašim Sarkis, namjera je bila da se razmotre različite mogućnosti suživota.

Svakako, ukoliko koncepcija ne bude promjenjena, iskustva suživota u epohi korone, ovoj izložbi pridodaće mnoga nova idejna rješenja.

No, kao posljedica pomjeranja godine održavanja Bijenala arhitekture, koje se održava naizmjenično sa Bijenalem vizuelnih umjetnosti, nastarijom i najmjeritornijom svjetskom smotrom savremenog likovnog stvaralaštva, koja traje već 125 godina, 59. izdanje ove međunarodne izložbe, čije su pripreme u toku, za čijeg je umjetničkog direktora imenovana Italijanka Ćećilija Alemani, pomjereno je na 2022. godinu, kada će trajati od 22. aprila do 27. novembra.

Kletva „Dabogda živjeli u zanimljivim vremenima“ glasio je naslov poslednjeg, 58. izdanja venecijanskog Bijenala vizuelnih umjetnosti, održanog 2019. godine, koje je imalo više od 600.000 posjetilaca.

Njegov umjetnički direktor, Amerikanac Ralf Rugof, centralnu postavku definisao je kao svojevrstan vodič za kretanje kroz i život u „zanimljivim vremenima“.

Ističući kako živimo u epohi post-istine govorio je: „Ja mrzim dosadna vremena koja se smatraju stabilnim, mirnim, prosperitetnim vremenima, ali kad bi me neko pitao da li bi želio da živim u zanimljivim vremenima, rekao bih – ne, hvala.“

Između ostalog, Rugof je na sledeći način objasnio svoju koncepciju: „Riječ je o temama i lajt motivima kao što su: zidovi, prepreke, podjele različitih vrsta, dvojnici, odrazi u ogledalima, maske, ideje skrivene istorije i skrivenog identiteta. Takođe, tu je još jedna stvar koje nisam ni bio svjestan kada sam radio izložbu - riječ je o čitavom poglavlju koje se bavi naukom i tehnologijom - od informacionih nauka, do mašina, i odnosom između čovjeka i mašine koji se ukazuje sve bliskijim.“

Ipak, i pored obilja distopijskih vizija, kada se iz današnje perspektive osvrnemo na poslednje izdanje Bijenala, sagledavamo da zastupljeni autori zapravo nisu imali toliko mašte i vizionarskih moći da anticipiraju razmjere svega toga što se čovječanstvu dogodilo tokom proteklih mjeseci. Stvarnost je znatno prevazišla distopijske slutnje i fikciju.

Ako se osvrnemo na dugu istoriju venecijanskog Bijenala, čije je prvo izdanje upriličeno davne 1895. godine, vidjećemo da su prekidi kontinuiteta, poremećaji dvogodišnjeg ritma održavanja ove važne svjetske umjetničke manifestacije, bili rjetke, ekscesne pojave.

Tokom trajanja Prvog svjetskog rata, izložbe nisu održane 1916. i 1918. godine. Drugi svjetski rat je takođe omeo Bijenale - 1942. godine publika je vidjela njegovo poslednje izdanje, da bi naredno bilo upriličeno tek 1948. godine.

Od 1948. godine Bijenale vizuelnih umjetnosti imalo je pravilan, dvogodišnji ritam, sve do 1990. godine. U susret stogodišnjici ove manifestacije, napravljena je trogodišnja pauza, kako bi se jubilej numerički poklopio sa neparnom godinom njenog nastanka.

Tako je njegovo 45. izdanje održano 1993. godine, da bi se narednim Bijenalem, 1995. godine, obilježila njegova stogodišnjica, te je tako održavanje Bijenala ponovo prešlo na neparne godine.

U međuvremenu, 1980. godine, čuveni rimski arhitekta Paolo Portogezi, osnovao je venecijansko Bijenale arhitekture, koje se od tada održava naizmjenično sa bijenalima vizuelnih umjetnosti. Dakle, poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, pandemija koronavirusa, jedina je imala toliku moć da naruši ritam održavanja Bijenala u Veneciji. A to jeste svojevrsno znamenje.



Ostale vijesti iz kategorije