Darin Sallam: Izražavanje sebe kroz filmove izaziva veliku zavisnost

Jordanska nominacija za Oskara, borkinja za ljudska prava, scenaristkinja, rediteljka, sportistkinja i na kraju dana osoba koja voli da pogleda dobru komediju, Darin Sallam, nas ove nedjelje vodi kroz kadrove svog filma kako na platnu tako i lu ičnom životu.

Vaš film Farha je dobitnik nagrade za najbolji omladinski dugometražni film na Asia Pacific Screen Awards, kao i prijava Jordana za 95. nagradu Akademije. Da li ste očekivali ovakav uspjeh?

Nijesam očekivala niti sam mogla znati kakav će biti put filma, samo sam vjerovala i sa strašću radila ka svom uvjerenju, znajući da kada ste dobronamjerni i iskreni u svom poslu, to će doprijeti do srca ljudi.

Govoreći o tako važnoj i teškoj temi kao što je Nakba, kako ste došli na ideju da kreirate naraciju iz perspektive djeteta? Kako je na vas uticao prolazak kroz dirljive i osjetljive scene iz istorije?

Htjela sam da napravim intiman film, a želljela sam da izbjegnem klasične epske scene sa mnogo statista i krvi, da  je najviše krvi što vidimo kada FARHA dobije menstruaciju, s namjerom da to bude epski film sa unutrašnjim emocijama koje FARHA osjeća. Želljela sam da publika doživi Farhino iskustvo kao da je u ovoj prostoriji, vidi šta ona vidi, čuje šta čuje i osjeti se onako kako se ona osjeća. Nakba iz perspektive djevojčice od 14 godina, Nakba iz sobe. I zaista je bilo teško na ličnom nivou snimiti osjetljive emotivne scene, ne samo za mene, već i za neke članove ekipe i statiste koji su bili iz izbjegličkog kampa Gaze u Džerašu, Jordan, pošto smo svi povezani na ovaj ili onaj način na ovaj sudbonosni događaj. Ali najdirljivija stvar za mene je bila nakon što je film izašao, kada sam uvidjela kako je oslobodio međugeneracijske traume za mnoge Palestince koji su ili zapravo bili svjedoci Nakbe ili čija su je djeca i unuci prvi put obrađivali.

Da li je iz vaše rediteljske perspektive palestinska filmska tematika dovoljno zastupljena? Kako uopšte doživljavate arapsku kinematografiju u svijetu?

Ima mnogo palestinskih filmova, ali skoro da nema filmova o Nakbi. Arapski nezavisni filmovi imaju širi domet i uticaj od komercijalnih, ali sa VOD platformama kao što je Netfliks, danas ljudi širom svijeta se brže upoznaju sa njima.

Možete li nam preporučiti neke od vaših omiljenih arapskih filmova?

Sa zadovoljstvom ću vam  preporučiti nekoliko klasika koji su mi omiljeni: (Al-Haram) i (Molitva slavuja) od Henrija Barakata, (Poruka) i (Lav od deserta) oba od Mustafe Akada.

Ako biste mogli da izaberete samo jedan film iz istorije kinematografije da gledate iznova, koji bi to bio?

Kazablanka Majkla Kertiza ili Roma Alfonsa Kuarona.

Koju životnu profesiju biste izabrali da nijeste rediteljka? Imate li neki specifičan hobi?

Bila bih profesionalna sportistkinja, volim borilačke vještine, imam crni pojas i sertifikate  u tekvondou.

Kada se desio taj prelomni trenutak u kojem ste bili sigurni da će režija biti vaš životni put?

Mislim da je to bilo kada sam vidjela reakciju na licima ljudi momenat nakon prikazivanja svog prvog kratkog filma, iako je to bio veoma jednostavan, dvominutni nijemi film sa nula budžeta. I mada sam se osjećala tako izloženo, vidjela sam grupu ljudi koji se saosjećaju sa mojim filmom i razgovaraju sa mnom. To je učinilo da se u meni razvije nešto izuzetno lijepo, i upravo je to bio momenat kada sam shvatila da izražavanje sebe kroz filmove izaziva veliku zavisnost.

Sa kim preferirate da posjećujete bioskop i koji žanr najčešće birate?

Volim “coming of age” filmove, drame i društvene drame. Takođe volim da gledam dobre horore i komedije.

FOTO/Izvor: Privatna arhiva