Sara Đoković: Edukacijom i sankcijama do spašavanja ljudskih života

Podaci iz izvještaja Uprave policije o stanju bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori za 2022. godinu govore da je u Crnoj Gori u prošloj godini registrovano ukupno 5675 saobraćajnih nezgoda, a u 2021. čak 6109. Iako je ova brojka krajnje alarmantna, još više zabrinjava podatak da su u protekloj godini u saobraćajnim nesrećama život izgubila 73 lica. Neprekidni napori za poboljšanje bezbjednosti u saobraćaju i smanjenje broja saobraćajnih nesreća u Crnoj Gori su od vitalnog značaja kako bi se zaštitili životi i osigurala sigurnost svih učesnika u saobraćaju, te kako bi se radilo na smanjivanju ovih brojki. Jedna od organizacija koja igra ključnu ulogu u podizanju svijesti i promovisanju bezbjednosti u saobraćaju je Alfa Centar, nevladina organizacija koja je programski i projektno usmjerena, između ostalog, ka bezbjednosti u saobraćaju i promociji savjesne vožnje, pogotovo među mladim ljudima.

Razgovarali smo sa Sarom Đoković, koordinatorkom sektora za bezbjednost saobraćaja u Alfa Centru, kako bismo saznali više o njihovom radu, njihovim idejama za konstruktivno djelovanje, izazovima sa kojima se država suočava po pitanju bezbjednosti u saobraćaju, ali i kako bismo ispitali ulogu mladih u gorućim problemima u ovoj sferi. 

Izvor fotografije: Privatna arhiva sagovornice

Kako biste ocijenili trenutno stanje bezbjednosti saobraćaja u Crnoj Gori?

Prava riječ za trenutno stanje bezbjednosti saobraćaja u Crnoj Gori jeste – alarmantno! Prethodne tri godine, ALFA Centar aktivno skreće pažnju na evidentno loše stanje na našim putevima i porast broja tragičnog stradalih lica, čemu svjedoče statistički podaci, i pozivamo nadležne organe da povuku konkretne poteze kako bi se trenutno stanje poboljšalo. Međutim, podaci govore da rezultati i dalje izostaju. Udesi su česta slika na crnogorskim putevima i gotovo svakodnevno možemo da čujemo da se dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učesnici zadobili teške tjelesne povrede i da je broj poginulih i tragično stradalih konstantno u porastu. Smatram da podaci i brojke na našim putevima dovoljno govore da je potrebno što prije započeti sa konkretnim mjerama u cilju poboljšanja situacije na našim putevima, kao i svakodnevne vijesti o saobraćajnim nezgodama.

Izvor fotografije: Privatna arhiva sagovornice

Kako mladi vozači doprinose riziku od saobraćajnih nesreća? Koji su najčešći faktori koji doprinose njihovoj nebezbjednoj vožnji?

Nažalost, mladi vozači su među najugroženijim kategorijama u saobraćaju. Najčešći razlozi saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju mladi su nepoštovanje saobraćajnih pravila i propisa, neprilagođena brzina, upotreba mobilnog telefona i vožnja u alkoholisanom stanju. Kao i kod drugih kategorija, prednjači ljudski faktor. Međutim, ono što je prepoznato i karakteristično kod mladih ljudi jeste njihova želja za dokazivanjem, neodgovornost i nesavjesnost. Jako često nisu svjesni posljedica i rizika. Kada se posljedice spomenu, prvo im padne na pamet kolika je kazna za određeni prekršaj, a ne da li će neko zbog njihove greške i nesavjesnog ponašanja stradati ili ostati invalid. Zato moramo o ovim rizicima  govoriti. Moramo mladim ljudima, prije nego što sjednu za volan, usaditi određeno obrazovanje i vaspitanje i predočiti im posljedice neodgovornog ponašanja u saobraćaju. Pored toga što ćemo ih naučiti kako da upravljaju vozilom, mladim ljudima treba objasniti da je vozilo i jedna vrsta hladnog oružja i da zbog nesavjesnog ponašanja mogu povrijediti sebe ili drugog učesnika u saobraćaju. Odgovornost za sopstvenu bezbjednost, kao i za bezbjednost drugih učesnika u saobraćaju je na svakom pojedincu, kako vozača, pješaka, roditelja, tako i obrazovnog sistema, institucija i nadležnih organa.

Izvor fotografije: Alfa Centar / Privatna arhiva sagovornice

Koje su najčešće posljedice brze vožnje na bezbjednost u saobraćaju?

Kao organizacija koja svake godine realizuje edukativne radionice sa maturantima na nivou Crne Gore, možemo reći da veliki procenat mladih ljudi brzinu vidi kao dobru i poželjnu. Činjenica je da se mladi ljudi ne plaše smrti, odnosno da, kad sjednu za volan, rijetko razmišljaju da bi takav ishod mogao da se desi. Brzina je jedan od najčešćih uzroka za nastanak saobraćajnih nezgoda i gotovo je neminovno da pri velikim brzinama dolazi do saobraćajnih nezgoda sa  teškim tjelesnim povredama i tragično stradalim licima. A kada se svemu dodaju auto trke, muzika, filmovi koji afirmišu rizična ponašanja, tada nastaje još veći problem na koji je potrebno odgovoriti edukacijom, kao i sankcijama. Međutim, ne možemo reći da je ovaj prekršaj prepoznat isključivo kod mladih ljudi, već i kod onih starijih i iskusnijih vozača. Zato, pored edukacije i razgovora na ovu temu moramo biti obazrivi kakav primjer mi dajemo svakodnevno u saobraćaju, bilo da smo za volanom ili da učestvujemo u saobraćaju kao pješaci. Na kraju, djeca i mladi su najbolji prenosioci poruka, stoga moramo voditi računa koje i kakve poruke mi šaljemo svojim ponašanjem. Pored navednog, svakako da treba pojačati i represivne mjere, jer naš mentalitet još uvijek najbolje odgovara kada se represija i prevencija kontinuirano i paralelno sprovode.

Izvor fotografije: Alfa Centar / Privatna arhiva sagovornice

Dodatan problem su i  društvene mreže i koriščenje mobilnog telefona u vožnji kako bi se pratili aktuelni trendovi, kao i Viber grupe koje upozoravaju vozače gdje se nalaze policijske patrole. Svakako da one mogu biti korisne da upozore vozače ukoliko se na određenoj dionici dogodio udes ili je zastoj u pitanju, ali upozoravanjem na policijsku patrolu možemo nekog sačuvati novčane kazne, ali ne i njegov život, već sasvim suprotno od toga.

Koje su najveće prepreke u suzbijaju brze vožnje?

Mi se u Crnoj Gori generalno bavimo samo posljedicama saobraćajnih nezoda, umjesto uzrocima i prevencijom. Nema sistemskog pristupa niti kontinuiteta u radu, i sve se svodi na represivne mjere saobraćajne policije.  Znatno bi bolje rezultate postigli kombinovanjem preventivnih i represivnih mjera, a nedovoljno pažnje posvećuje se upravo edukaciji i prevenciji.

Problem je i u nivou saobraćajne kulture, odnosno nekulture. Moramo podići nivo svijesti o opasnostima u saobraćaju i krenuti sa obrazovanjem na ovu temu u najranijem uzrastu. 

Izvor fotografije: Alfa Centar / Privatna arhiva sagovornice

Sa srednjoškolcima i mladim vozačima ne treba razgovarati na temu saobraćajnih pravila i propisa, kao ni o najčešćim uzrocima, vjerujte da ih oni znaju. Sa njima treba razgovarati o posljedicama. Naspram svih apela, molbi, prevencija i edukacija, mladi ljudi u Crnoj Gori i dalje gube živote, povrijeđuju sebe i druge. Čini se da u našoj zemlji još uvijek nije pronađen dovoljno efikasan način da se to promijeni. Prihvatanje ove činjenice je prvi korak u rješavanju ovog problema.  Potrebno je jasno definisati trenutno stanje, kao i ono koje želimo da postignemo i da se na osnovu toga preduzimaju određene mjere koje će dovesti do željenog stanja.

Razvijene zemlje koje su davno shvatile da se bezbjednošću saobraćaja može upravljati i koje su počele sprovoditi razne mjere kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda i njihovih posljedica, danas su na znatno zavidnijem nivou. Važno je i da predstavnici vlasti i institucija shvate da ulaganje u ovu oblast nije trošak, već investicija, jer se tako spašavaju ljudski životi, a to bi trebalo da je prioritet. Međutim, stiče se utisak da nije tako. 

Ko bi trebalo da igra najvažniju ulogu u obrazovanju mladih vozača o bezbjednosti u saobraćaju i sprečavanju nebezbjedne vožnje?

Svakako da su na prvom mjestu roditelji.  Svaki roditelj treba da se posveti tome da svom djetetu pruži kvalitetno i pravovremeno saobraćajno obrazovanje i vaspitanje pošto je to sigurno jedan od najuticajnijih modela za smanjenje rizika od stradanja djece u saobraćaju. Nakon toga, obrazovni sistem. Na žalost u Crnoj Gori udio saobraćajnog obrazovanja i vaspitanja u nastavnim planovima i programima gotovo je marginalizovan.

Uloga policijskog službenika koji treba da upozori nesavjesnog vozača, evidentira i u krajnjem slučaju sankcioniše. 

Izvor fotografije: Alfa Centar / Privatna arhiva sagovornice

Zatim, uloga svakog vozača i pješaka u našoj državi. Svakodnevno činimo propuste kao vozači ili pješaci a time svjesno ili nesvjesno ugrožavamo i sebe i mlade ljude. Ne samo čineći najopasnije radnje, kao što su  npr. prekoračenje brzine, prolazak kroz crveno svjetlo na semaforu, preticanje na punoj liniji, već i sve one „male“ prekršaje, a koji daju pogrešan primjer mladim ljudima i mogu generisati uslove u kojima će stvorena situacija dovesti do pogoršanja bezbjednosti.

Nema smisla obrazovati i učiti djecu da za kretanje koriste trotoar, da kolovoz prelaze na pješačkom prelazu, a da istovremeno jako često trotoarom ili pješačkim prelazom djeca ne mogu proći jer se na njemu nalazi vozilo. Zato, odgovornost leži u svakom pojedincu i svako od nas ima ulogu. Svako od nas može da opomene, upozori i prijavi nesavjesnog učesnika u saobraćaju. Moramo da čuvamo jedni druge i na taj način zajednički popravimo trenutno stanje.

Koje su strategije, po Vašem mišljenju, korisne za podizanje svijesti o bezbjednosti saobraćaja među mladima. Imate li primjere uspješnih kampanja ili programa koje sprovodi Alfa Centar koje biste podijelili sa našim čitaocima?

ALFA Centar godinama organizuje edukativne radionice u osnovnim i srednjim školama, predškolskim ustanovama, kao i savjetovanja sa direktorima i direktoricama osnovnih i srednjih škola sa ciljem ukazivanja međupredmetnog proučavanja ove oblasti, kako bi pomenutu temu učinili što vidljivijom i što prisutnijom u školskoj nastavi. Zato, od samog početka bavljenja ovom temom, edukaciju vidimo kao najbolje rješenje. Da bi poboljšali trenutno stanje, moramo da radimo na promjeni ponašanja svih učesnika u saobraćaju, od vozača i pješaka, do saobraćajnih projektanata i inženjera, te donosioca odluka. Moramo što prije da uvrstimo bezbjednost saobraćaja u nastavne planove i programe kao vid fakultativnog predmeta, makar za početak.

Izvor fotografije: Alfa Centar / Privatna arhiva sagovornice

Pored radionica aktivno sprovodimo i naše kampanje “Uspori” i “Pušti neka zvoni” kao i brojne druge projekte i aktivnosti. Trudimo se da konstantno apelujemo na institucije, kao i na sve učesnike u saobraćaju, svakodnevno ukazujemo na propuste i mjere koje se mogu preduzeti kako bi se na crnogorskim putevima osjećali bezbjedno.

Osvrnula bih se i na Viber grupe koje sam spomenula, u kojima vozači upozoravaju jedni druge na policijske patrole. Zbog istih, kao i fizičke nemogućnosti policije da pokrije svaku dionicu u našoj državi, smatramo da je postavljanje stacioniranih radarskih sistema, koji su obećani 2017. godine,  korak koji bi u značajnoj mjeri pomogao u suzbijanju ovog rizičnog ponašanja.

Takođe, osnivanje Agencije za bezbjednost saobraćaja koje je najavljeno početkom prethodne godine bi doprinijelo boljoj situaciji kada je ova tema u pitanju, jer je ne bi postojalo preklapanje nadležnosti i prebacivanje odgovornosti.

Izvor fotografije: Alfa Centar / Privatna arhiva sagovornice