Nova istraživanja Geološkog instituta Sjedinjenih Država pokazala su da Njujork zbog težine nebodera i ostalih građevina godišnje tone prosječno od jedan do dva milimetra, a neki djelovi tonu i puno brže.
Njujork (foto:pixabay)Na prvi pogled to nije zabrinjavajuće, ali stručnjake brine činjenica da taj proces „Veliku Jabuku“ čini izuzetno ranjivom na prirodne katastrofe, piše Njujork post.
Jedan od njih je voditelj istraživanja i geolog Tom Parsons iz Geološkog instituta Sjedinjenih Država koji kaže da je studija pokazala da je posebno ugroženo područje Donjeg Menhetna, ali i Bruklina i Kvinsa.
On i kolege izračunali su kumulativnu masu više od milion zgrada i procijenili da iznosi oko 764.000.000 tona, a zatim su čitavo područje podijelili na površine od 100 kvadrata i tako izračunali koliki je pritisak na kamenu podlogu svake zone.
Potom su svoje račune usporedili sa satelitskim slikama koje mogu izmjeriti promjene u visini kopnene površine, a onda su mapirali očitavanja preko svojih procjena za cijeli grad da bi svoj model uporedili s podacima iz stvarnog svijeta.
Grad u kojem živi oko 8,4 miliona stanovnika suočen je sa opasnošću od poplava jer je upravo u tom području opasnost od porasta nivoa mora tri do četiri puta veća u odnosu na globalni prosjek duž atlantske obale Sjeverne Amerike, stoji u izvještaju stručnjaka.
Stanje mogu pogoršati uragani i oluje koji su sve češći i žešći, istakao je Parsons, podsjetivši na žrtve i veliku štetu koju su prouzrokovala dva nedavna uragana, Sendi (2012.) i Ida (2021.).
Emisija štetnih gasova utiče na to da se „smanjuje prirodna barijera vjetra duž istočne obale SAD-a, što znači češće uragane visokog intenziteta u nadolazećim dekadama“.
„Kombinacija tektonskog i antropogenog slijeganja, porasta nivoa mora i sve većeg intenziteta uragana ukazuje na sve veći problem duž obalnih i rječnih područja“, kaže Parsons i ukazuje na „ponovno izlaganje temelja zgrada slanoj vodi koja može nagristi armaturni čelik i hemijski oslabiti beton uzrokujući i strukturno slabljenje“.