Dr Anđela Martinović o svom akademskom usavršavanju i pravilnoj ishrani

Nakon završetka osnovnih i specijalističkih studija na Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju i pripravničkog staža na Institutu za javno zdravlje, Andjela Martinović otišla je u Bari kako bih završila magistarske studije, a zatim i doktorske i Milanu. Trenutno radi kao naučni savjetnik i analitičar u Švajcerskoj start-up firmi Maximon AG.

Već nakon završetka druge godine Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju na Univerzitetu Donja Gorica bila je sigurna da će nastaviti svoje školovanje van granica naše zemlje. 

“Tokom ovog perioda osluškivala sam svoje mogućnosti kao i imala veliku želju da se bavim naučno-istraživačkim radom iz oblasti tehnologije hrane. Velika motivacija za mene bili su i predavači na pomenutom fakultetu koji su na sopstvenom primjeru pokazivali što to znači studirati vani i kako posle toga postati pravi stručnjak. Osim Italije bile su u opticaju i druge zemlje kao npr. Francuska, ali neki profesionalni i lični interesi presudili su da je baš Italija zemlja u kojoj želim provesti ostatak svog akademskog obrazovanja. Naime, Italija je jedna od zemalja gdje su konkretno naučno-istraživački rad i industrija iz moje struke dosta razvijeni”, priča Andjela Martinović. 

Italija je kaže za nju uvijek bila privlačna država zbog prirodnih ljepota, naroda, kulture, hrane, kao i vina čiji je veliki obožavalac.

“Vjerujem da će se većina vaših čitalaca složiti da je Milano jedna od vodećih istorijsko-kulturnih prijestonica Evrope. Milano je grad koji nudi toliko toga mladim ljudima i jedna je potpuno internacionalna sredina u koju vjerujem da svako može pronaći svoj kutak i ono što ga zanima. Život jednog doktoranta u Milanu se u potpunosti razlikuje od života koji sam provodila studirajući u Crnoj Gori. Živi se mnogo brže, od jedne do druge destinacije u samom gradu treba utrošiti mnogo više vremena kako biste završili sve obaveze koje ima jedan PhD student. Moji radni dani proticali su od 8 pa i do 15 provedenih sati u labaratoriji radeći na istraživačkim projektima. Vikendom i praznicima sam zaista uživala u ljepotama Milana, Italije, ali i ostalih Evropskih zemalja. Konkretno u Milanu moje slobodno vrijeme provodila sam posjećujući muzeje, biblioteke, najznačajnije istorijske građevine, obilazeći okolna mjesta i manje gradove, šetajući predivnim parkovima, posjećujući restore koji nude tradicionalna italijanska jela ili jela iz nekog drugog djela svijeta itd”, kaže Martinovićeva.

Tokom osnovnih studija u Crnoj Gori, pored sticanja teorijskih znanja i praktičnih vještina, imala je priliku da učestvuje u različitim nacionalnim i internacionalnim projektima. 

“Magistrirala sam u Bariju na Agronomskom Mediteranskom institutu (CIHEAM-Bari). Tokom druge godine na pomenutom Institutu bavila sam se istraživačkim radom koji je bio u saradnji sa Univerzitetom u Bariju i Univerzitetom Bolzano, gdje sam kroz razvoj inovativnog prehrambenog probiotičkog proizvoda valorizovala našu staru zaboravljenu biljku drenjinu. Projekat je takođe obuhvatao i evaluaciju uticaja razvijenog proizvoda na ljudsko zdravlje. Nakon završetka magistrature koja je bila jako dobra priprema za dalju akademsku karijeru odlučila sam da svoje doktorske studije takođe želim završiti u Italiji, samo ovog puta na sjeveru, u Milanu”, objašnjava Martinovićeva. 

Upis na doktorskim studijama za nju bio je pravi izazov.

“Od pisanja i prezentacije sopstvenog projekta koji je evaluiran od strane stručnjaka na Departmanu za hranu, životnu sredinu i nutricionističke nauke, Univerziteta u Milanu, pa sve do usmenog ispita. Mislim da sam već i prije samog početka doktorskih studija (iako sam znala da me čeka trnovit put) osjetila pravo zadovoljstvo saznavši da sam bila u vrhu rang liste PhD programa Food systems i da sam jedini strani student koji je primljen te godine. Svakako i tada budete zadovoljni činjenicom da se nalazite među sedam primljenih doktoranata, a i da ste bili u kompeticiji sa više od 100 internacionalnih aplikacija. Doktorske studije podrazumijevale su iscrpan rad, posvećenost, ali i pravo zadovoljstvo za mene. Moja doktorska teza podrazumijevala je optimizaciju parametara proizvodnje probiotiskih kultura kako bi one što bolje preživjele digestivni trakt čovjeka. Ovo je generalno jedan od vodećih problema u industriji probiotika, s obzirom da dosta probiotskih sojeva i ne stigne do debelog crijeva gdje trebaju ispoljiti benefite po naše zdravlje, a najčešći uzrok je želudačna kiselina. Doktorski put je bio protkan usponima i padovima, i čini mi se da sam baš tokom tog perioda sazrela i naučila neke životne lekcije. Takođe većina doktorata je protekla tokom COVID pandemije. Bilo je svakako izazovno raditi u labaratoriji po smjenama, koristiti instrumente sa ograničenim vremenom, nekada i ne smjeti stanuti i popričati sa kolegama licem u lice i razmijeniti ideje, kasnije poštujući sve COVID mjere uzimati uzorke od subjekata koji su učestvovali u glavnoj studiji mog doktorskog projekta. Ovo sve nije narušilo sam kvalitet doktorskih studija, jer čak i u periodu kada su labaratorije bile zatvorene (3 mjeseca), moja istraživačka grupa i ja iskoristili smo za pisanje preglednog naučno-istraživačkog rada koji je kasnije služio kao osnova za praktični dio mog doktorata. Kada prođete sve to i sagledate onako sa distance sve što ste prošli prije i tokom tog perioda naravno da budete ponosni na sebe”, priča sagovornica Makanja.

Trenutno radi kao naučni savjetnik i analitičar u Švajcerskoj start-up firmi Maximon AG. 

“Za sada ova pozicija mi odgovara jer učim mnogo korisnih stvari iz oblasti ljudskog zdravlja, što me je oduvijek zanimalo. Zbog istog razloga sam se i odlučila na osnovne studije koje su bile povezane sa hranom, kao jedan od načina na koji možemo optimizirati i unaprijediti naše zdravlje. Što se tiče daljeg puta, iskreno još uvijek ne znam da li će to biti akademija ili i dalje ista ili neka druga kompanija. Ono što planiram i što želim je da se stalno unapređujem i učim nove stvari. Takom studiranja vani uvijek sam pokušavala vrednovati i davati na značaju nešto što dolazi iz moje zemlje (kao npr. valorizacija drenjine), biti dobar ambasador Crne Gore, upoznati ljude i uputiti ih gdje se to nalazi i što sve može ponuditi naša Crna Gora. Tako da se iskreno nadam da će ista ta Crna Gora nekada prepoznati moje kvalitete i dati mi priliku da podijelim svoja znanja i iskustva i na taj način direktno doprinesem svojoj zemlji”, kaže naša sagovornica.

Nas je zanimalo kako bi izgledala zdrava i pravilna ishrana. Andjela nam objašnjava: 

“Danas se u svijetu sve više stavlja naglasak na takozvanoj personalizaciji kada je u pitanju ishrana, ali i medicina. Ovo znači da za sve osobe pravina i izbalansirana ishrana neće izgledati isto, već da pravilna ishrana zavisiti od osobe do osobe i do njenog zdrastvenog stanja. Kada govorimo o nekim osnovnim načelima jako je bitno unositi sve makronutrijente, a to su proteini, ugljeni hidrati i masti, kao i mikronutrijente vitamine, minerale i elemente. Svaki od njih ima posebnu i jedinstvenu ulogu u našem organizmu. Ovdje bih kao i četvrti, i veoma bitan izdvojila vodu koja čini od 60-80% našeg organizma i potrebna je za sve procese u tijelu.

U zavisnosti od zdrastvenog stanja osobe ili toga da li je osoba npr. sportista ili „normalan“ čovjek odnosi između ovih nutrijenata mogu biti različiti. Nekada se osobe odluče na vegeterijanski, veganski način ishrane i to svakako poštujem, ali te osobe onda moraju znati da će suplementima morati unositi bitne nutrijente koji se ne mogu naći u vegeterijanskom/veganskom načinu ishrane. Isto tako jedan sportista unosiće obično više proteina nego „običan“ čovjek. Takođe za osobu koja je intolerantna na gluten ili laktozu izbalansirana ishrana podrazumijevaće korišćenje namirnica koje ih ne sadrže. Tu su i osobe sa insulinskom rezistencijom kojima se ne preporučuju namirnice koje kod njih izazivaju veliko povećanje šećera u krvi, što posledično izaziva pretjerano lučenje insulina. Na ovim primjerima vidimo da se stvari ne mogu generalizovati, i da svako od nas treba da se hrani onako kako najbolje odgovara njegovom zdrastvenom stanju, a sve to uz konsultacije sa ljekarima ili nutricionistima”, objašnjava Martinovićeva.

Onda dodaje da je kod nas riječ dijeta generalno pogrešno shvaćena i prihvaćena, i uvijek asocira na nešto kratkoročno, brzo, ishranu koju treba „pretrpjeti“ jedan vremenski period i nakon toga vratiti se na stari režim. 

“Ovo je obično aktuelno pred ljeto ili Novu Godinu kada se želi izgubiti nekoliko ili više kilograma. Onaj koji uzme malo više da se informiše o ishrani, shvatiće da dijeta znači jednostavno način nečije ishrane koja opet naglašavam treba da bude individualno prilagođena i održiva na duže staze. Npr. Novak Đoković shvatio je da ima problema sa glutenom, i da isključujući namirnice koje ga sadrže ima bolji efekat na zdravlje, a samim tim i sportske performanse. To je njegova dijeta i njegov način ishrane. Ovo ne znači da sada svako od nas treba da usvoji gluten-free dijetu Novaka, već da nađe ono što je za njega najbolje i što je za njega održivo. Osobe koje imaju problema sa digestivnim traktom obično poštuju takozvanu FODMAP dijetu, za koju su različite naučne studije dokazale da rješava određene digestivne probleme. Tako da bi moj odgovor bio da su određene dijete tj. načini ishrane koji propisuju isključenje pojedinih namirnica korisni kod ljudi sa određenim zdrastvanim problemima. Osobe koje nemaju problema treba da jedu sve nutrijente, što raznovrsnije i naravno u određenim količinama”, kaže Martinovićeva.

Andjela nam daje savjete koji se tiču samog korišćenja određenih namirnica. 

“Ukoliko kupujete voće iz konvencionalne proizvodnje, a ono sadrži koru npr. jabuku bolje je otkloniti koru (iako sadrži korisna vlakna) s obzirom da se na nju zadržavaju pesticidi. Ukoliko je jabuka iz organskog uzgoja možete je pojesti i sa korom. Ukoliko primijetite plijesni u teglama proizvoda od voća ili povrća npr. marmelade, džemovi, ajvar itd. bolje je i nakon odstranjivanja plijesni baciti namirnicu s obzirom da plijesni izlučuju i mikotoksine koji se ne mogu vidjeti golim okom. Ukoliko na proizvodina piše „Welness“, „Fitness“ itd budite pažljivi i čitajte sastojke jer je to često marketinški trik i nekada ove namirnice mogu imati i više šećera nego one koje ne sadrže ove natpise. Takođe pokušajte izbjegavati namirnice koje sadrže veliki broj aditiva (sastojci koji sadrže šifre sa početnim slovom „E“)”, objašnjava ona.

Doktorirala je na probioticima, pa smo je pitali koji probiotici su dostupni na tržištu u koji su se pokazali kao najbolji.

“Moje interesovanje za probiotike potiče još od rada na mojoj magistarskoj tezi, gdje sam sa kulturama koje imaju potencijalno probiotiska svojstva fermentisala sok od drenjine. Istraživanje iz ove obasti sam dalje nastavila i tokom doktorata radeći kliničku studiju na ljudima, gdje sam dala svoj doprinos izazovima sa kojima se susreće industrija proizvodnje probiotika. Probiotske kulture su po definiciji živi mikroorganizmi koji ukoliko su konzumirani u odgovarajućoj, naučno dokazanoj količini ispoljavaju benefite po naše zdravlje. Probiotici i zdravlje našeg crijevnog mikrobioma trenutno u svijetu istraživanja predstavljaju jednu od vodećih tema, a mislim da će se to nastaviti i u narednim decenijama. Stanje crijevnog mikrobioma dovodi se u vezi sa cjelokupnim zdravljem organizma uključujući naš imuni sistem, kardiovaskularni sistem, mentalno zdravlje, kvalitet sna itd., tako da ćete i često čuti rečenicu da je crijevna mikrobiota naš drugi mozak”.

Andjela naglašava i da svaki soj probiotske kulture ima određeni stepen preživljavanja tokom tranzita kroz čovjekov digestivni sistem, kao i da određeni probiotik daje tačno specifičan benefit po naše zdravlje. 

“Ovo znači da će nam jedan soj probiotika pomoći da imamo npr. bolju regulaciju transita hranjivih materija kroz crijeva, dok će neki drugi soj bolje uticati na specifične biomarkere našeg imunog sistema. Često farmaceutske industrije vrše blendovanje tj. miješanje više sojeva, koji „zajedničkim snagama“ u sinergiji obezbjeđuju određeni zdrastveni benefit.

Najbolji probiotik je onaj koji će poboljšati zdrastveno stanje jedne osobe i to će obično znati da vam kažu ljekari ili nutricionisti, jer opet ovdje treba imati individualan pristup za svakog pojedinca. Ono što je bitno ukoliko samonstalno kupujte probiotike jeste da provjerite da li su zdrastveni benefiti deklarisani na etiketama tačni tako što ćete potražiti naučnu literaturu”, zaključuje naša sagovornica.