22.11.2022

Zbog nepovjerenja u političare, mladi ne učestvuju u donošenju odluka

Autor: M. Svorcan, S. Kirsanov i M. Kapa

Mladi koji su uključeni u politiku u bliskoj budućnosti biće donosioci važnih društveno-političkih odluka i kreiraće našu stvarnost. Kao razlog svojih partijskih angažmana ističu promjene u društvu i sve veće povećanje mladih na pozicijama odlučivanja.  

S druge strane, iako mladi vjeruju da politika može da promijeni njihov nezavidan položaj u društvu, ipak skeptični su i nepovjerljivi prema donosiocima političkih odluka. Neki studenti su s Makanjama podijelili svoje stavove o ovoj oblasti, a glavni zaključak je da mladi nijesu važan faktor u političkim partijama, te da se zbog toga i nerado uključuju u politički život i dešavanja 


Matija Mrkić, student političkih nauka na Univerzitetu Donja Gorica kaže  da često prati politička zbivanja u Crnoj Gori, regionu i svijetu 


Politika je važan segment društvenog života, jer utiče na živote običnih ljudi. Mislim da je politička pismenost neophodna, prvenstveno da ljudi ne bi bili podložni raznim vrstama manipulacija”, poručuje Mrkić 


Prema njegovom mišljenju, položaj mladih u Crnoj Gori je na nezadovoljavajućem nivou 


Mnogi mladi sa završenim fakultetom napuštaju Crnu Goru zbog niskih zarada, nepotizma, nedostatka uslova za kvalitetan rad, loše perspektivne. Smatraju da im odlazak u inostranstvo nudi benefite, koje ne mogu da ostvare u svojoj državi. Politika im može pomoći. Međutim, sve zavisi od političkih aktera i elita, odnosno da li postoji politička volja da se ovaj problem počne riješavati”, ističe ovaj student.  


Iako je tako, Matija smatra da mladi nemaju uticaj na donošenje odluka u političkim partijama 


Sve odluke dolaze sa vrha partijskih struktura, tako da se glas mladih ne čuje ili veoma slabo čuje”, zaključuje on.  


Mrkićevo mišljenje da položaj mladih nije na zavidnom nivou, te da oni nijesu bitan faktor u partijama dijeli i studentkinja Jovana Zajić 


“Nisam članica niti jedne partije i samim tim nisam uključena u politička dešavanja. Trenutno ne vidim potrebu za tim. Mladi se ne ističu u političkom i društvenom životu koliko bi trebalo”, ističe Zajić 


Da ima još mladih koji tako razmišljaju pokazujem nam svojim primjerom i studentkinja Ema Mujović.  


"Nisam uključena u politiku još uvijek. Smatram da ne postoji neko iskren i pošten u  političkim partijama, te da svako radi za sopstveni interes, a ne za dobrobit svih”, kaže Mujović.  


Smatra da je položaj mladih jako težak u našoj zemlji 


Mladi nemaju previše mogućnosti i naravno da to politika ne može popraviti, jer je ta ista politika i napravila ovako loše stanje. Takođe, ne smatram da su mladi u partijama donosioci odluka”, zaključuje ona 


Nepovjerenje u političke partije u Crnoj Gori dijeli i student humanističkih studija Danilo Misita.  


Nisam član nijedne partije ili pokreta. Ne vidim organizaciju blisku mojim stavovimaVjerujem da bi politika mogla popraviti loš položaj mladih. Komunikacijom s njima, opipavanjem njihovih problema, preduzimanjem pravih koraka i aktivnosti”, poručuje Misita. 


Mladi koji su politički angažovani čvrsto vjeruju u politiku.

U crnogorskom društvu postoji široko rasprostranjena stigma oko ulaženja u političke vode u mladosti. Razgovarali smo sa Lukom Pavićevićem, mladim političkim aktivistom, koji kao potpredsjednik Savjeta mladih DPS- a Podgorice i član Glavnog odbora Savjeta mladih DPS-a Crne Gore predstavlja dio nove generacije koja će kreirati društvenu stvarnost u narednim decenijama, kako bismo saznali da li je ta stigma opravdana, ili nas očekuje svijetla budućnost.


Foto: Luka Pavićević


“Od sticanja nezavisnosti 2006. godine, nije postojao veći prostor za mlade ljude nego što je to danas. Svako ima priliku da pokaže svoje kvalitete i nametne se kao lider svoje generacije”, primjećuje Luka. On ukazuje na poslaničke i odborničke liste na nedavnim izborima, na kojoj je i sam predstavljao svoju partiju. U njegovoj partiji, ali i van nje, javlja se trend novih, perspektivnih i obrazovanih ljudi za koje ovaj mladi aktivista smatra da su spremni da odgovore izazovima modernog doba.

Pavićević je, kako kaže, odavno znao da će se baviti nekom formom aktivizma: “Moja ljubav prema politici nije tajna. Bilo je pitanje vremena kada i u kojoj formi ću se angažovati. Kao iskreni patriota, odlučio sam da ostanem u zemlji i doprinisem njenom daljem razvitku”.

Pitali smo Luku da kao neko ko dolazi u kontakt sa velikim brojem mladih ljudi kroz svoje svakodnevne aktivnosti, uporedi znanje o političkim procesima svojih vršnjaka koji su politički angažovani sa onima koji nijesu.

On naglašava značaj obrazovanja koje svojim članovima obezbjeđuju političke partije: “kroz procese konstantne edukacije u vidu seminara, panela i okruglih stolova, članovi našeg Savjeta mladih i ostalih partija koje svojim članovima pružaju slične mogućnosti, visokoprocentno poznaju političke prilike, vladaju vještinama i znanjem koje Im omogućava da vrlo aktivno učestvuju u političkim procesima kao informisani, aktivni i drustveno odgovorni građani”.

Nasuprot njima, po Lukinom mišljenju, ostatak omladine ne posjeduje to znanje: “U razgovoru sa ostalim poznanicima i prijateljima, bez namjere da bilo koga uvrijedim, stičem utisak da ne postoji elementarna politička pismenost. Porazno je da u 21. vijeku mladi ne poznaju osnovne funkcije države i podjelu vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku.

Za rješavanje problema niske informisanosti o političkim procesima, ali I svojim građanskim I ljudskim pravima, neka forma političkog opismenjavanja kroz formalno obrazovanje bila bi izuzetno korisna. U to je ubijeđen I Luka, koji apostrofira da građansko obrazovanje nije obavezan, već izborni predmet u srednjim školama, što je vellika greška našeg obrazovnog sistema.

“Paradoksalno je da u momentu kada stiču glasačko pravo sa navršenih 18. godina, srednjoškolci budu lišeni znanja o demokratiji, ljudskim pravima, osnovama parlamentarizma”, smatra naš sagovornik, te apeluje na nadležne državne organe, prvenstveno Ministarstvo prosvjete, da pronađu rješenje i vrate status ovom predmetu koji zaista zaslužuje.

Samo predmet građanskog obrazovanja ne pruža osnov za političko djelovanje, već samo za elementarno funkcionisanje u modernom, građanskom društvu. Za politički angažman potrebno je informisati se na više nivoa. Zahvaljujući svom formalnom obrazovanju (časovima istorije i političke filozofije), ali i neformalnom obrazovanju i širim afinitetima prema politici, naš sagovornik uspješno savladava prepreke i radne zadatke svakog dana.

Iako smatra da za  ulazak u političke vode, mora postojati dobra polazna osnova koja se neprekidno usavršava i nadograđuje, vodeći se Ustavom Crne Gore, u kojem stoji: “pravo da bira i bude biran ima svaki punoljetni građanin Crne Gore”, Luka ohrabruje mlade ljude da se uključe i preuzmu odgovornost za upravljanje društvenom i ekonomskom klimom u svom gradu i državi.


Tim Makanja jerazgovarao i sa mladom članicom Demokratske Crne Gore Andreom Popović.  Kao razlog njenog uključivanja u politički život istakla je promjene u cjelokupnom društvu kao i povećanje broja mladih na pozicijama odlučivanja. 




Foto: Andrea Popović


„Smatram da mladi ljudi trebaju i moraju više da se pitaju u procesu kreiranja javnih politika, jer je ovo naša država, a mi smo njena budućnost.“ ističe Popović. 


Kako govori naša sagovornica, još od školskih dana je bila zainteresovana za politička zbivanja u Crnoj Gori i da ukoliko neko želi promjene ne može ostati apolitičan. Upravo ju je to motivisalo da ne bude samo „pasivni posmatrač“ već da aktivno kroz svoje djelovanje učestvuje u procesima kreiranja sistema u kojem svi živimo ali i da se zalaže za ravnopravnost, pomirenje duboko podijeljenog društva, slobodu iskazivanja stavova, bolji životni standard i evropsku perspektivu zemlje.  


Kao neke od neophodnih elemenata za podizanje građanske svijesti Andrea navodi Osiguranje istih startnih pozicija, ohrabrivanje mladih ljudi koji su zainteresovani da nešto promijene i oplemene našu državu inovativnim i kvalitetnim idejama, reforme u oblasti obrazovanja ali i odbacivanje predrasuda koje su nam nametnute. 

Za glavne preduslove neophodne u  dostizanju ovog cilja ubrojala je unaprjeđenje ekonomskog i socijalnog statusa naših građana.  


Kada je riječ o položaju mladih u Crnoj Gori Popović je rekla da je mnogo bolji nego ranije, ali još uvijek nije na zavidnom nivou pa kao takav ostavlja dosta prostora za rad kroz razne Strategije za mlade.  


„Svakodnevno se susrećemo sa mnoštvom problema  a, neadekvatno vođenje kadrovske politike i obrazovni sistem koji nije usklađen sa potrebama države, ne omogućava konkurentnost na tržištu rada, dok u sistemu stručnog osposobljavanja opažamo niz zloupotreba. Zato ulazimo u "začarani krug" velikog procenta nezaposlenosti, nakon odrađenog pripravničkog staža“. kazuje za naš portal. 


Takođe, kao jedan od problema vidi i nepovjerenje mladih u isntitucije jer kako kaže „upravljačke strukture nemaju senzibiliteta i ne odgovaraju našim zahtjevima - jednostavno nas ne pitaju za mišljenje“. 

Ovo je samo jedan u nizu nagomilanih problema koji kasnije dovodi do pasivnosti mladih ali i do odliva mozgova. 


„Smatram da se ovakvom sistemu mora stati na put i da kreiranjem novih javnih politika, politika koje će mlade prepoznati kao resurs a ne kao teret - možemo i moramo unaprijediti položaj mladih u Crnoj Gori.“ ističe ona.  


Kao jedno od rješenja i pozitivnih pomaka naša sagovornica navodi  participiranje u edukativnim programima, radionicama, okruglim stolovima i fokus grupama koje se bave ovakvim i sličnim pitanjima. 

Andrea kazuje da se mladi suočavaju sa nizom predrasuda kada kažu da pripadaju nekoj političkoj partiji, jer članstvo u njima ljude u našem društvu asociraju na izbore, beneficije, popularnost ili debatiranje. Ona smatra da nam politika pruža mogućnost zastupamo, iznosimo i razvijamo svoje ideje. 


„Mislim da svaka ozbiljna partija danas u svojoj strukturi ima organizaciju ili forum mladih - što je pohvalno. Zadatak partija kada su mladi u pitanju ne smije biti samo puko slovo na papiru, procenat zastupljenosti na izbornim listama ili marketinški ukras. Nerijetko je i iskorištavanje mladih kao radne snage za uspješno sprovođenje predizborne kampanje“.   

Istakla je i onu drugu stranu medalje, gdje mladi ulaze u partije iz pogrešnih razloga, tačnije zbog ličnih interesa umjesto ideologije.  


„Moramo krenuti naprijed, ne smijemo dozvoliti da nas zatruju mržnjom i podjelama u nedostatku vizije, misije i cilja, već predanim radom, zajedničkim snagama, bez obzira kojeg pola i vjere bili, kojoj naciji pripadali, prevazići podjele i širiti ono dobro u svima nama“ zaključila je Popović. 

 


Partijski angažman nije jedini način na koji mladi mogu da utiču na procese donošenja odluka. Civilno društvo predstavlja oblik organizovanja čija popularnost među mladima raste, o čemu svjedoči rad mnogobrojnih studentskih I omladinskih nevladinih organizacija. Koordinatorka za zaštitu ljudskih prava i sloboda u NVO “Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore” Lana Jovetić je za Makanje govorila o političkoj pismenosti iz perspektive omladinskog aktiviste.


Foto: Lana Popović

Kroz dugogodišnji rad sa mladima, ali I neformalnu komunikaciju, Lana je primjetila da je prisutno elementarno nepoznavanje suštine politike, političkih nauka i pojmova koji se koriste u samoj politici. “Mnogi se ohrabruju, samoohrabruju, ili ih određene društvene situacije ohrabruju da se upliću u neke političke teme koje možda I ne razumiju na pravi način”, ocjenjuje naša sagovornica.

Postoji jaz između prirode politike kao aktivnosti koja modeluje svakodnevicu i shvatanja politike kao necivilizovane borbe suprotstavljenih ideja ili zajednica. Takođe, ova mlada aktivistkinja važnim smatra da se politika sagledava kao polje gdje se može izvući lična korist: “Iz raznih sebičnih ili ekstremističkih motiva koji zapravo nijesu suština politike se stvara pogrešna slika o politici, što na cijelo društvo ostavlja posljedice I čini politiku, koja je neizbježna društvena aktivnost, nečim što nije poželjno.”

Dok je namjera dobra, neznanje se može nadoknaditi edukacijom, zaključak je koji se može izvesti iz naše društvene realnosti: “ukoliko neko želi da bude dio političkih diskusija I debata bilo bi poželjno da se edukuje o takvim temama i da se na taj način proširi spektar razumijevanja, dijapazon znanja i informacija koje posjeduje, a koje su vezane za oblast o kojoj se raspravlja.”

“Uzmimo u obzir da je politika nešto što svako od nas subjektivno doživljava I pojedinačno živi”, napominje Lana, te zato mnogi vrlo često pogrešno shvataju taj pojam politike kao osnovni pojam. Upravo zbog te subjektivnosti, nije sve tako crno. Iako većina mladih nije dovoljno obrazovana o politici, određeni dio njih koje to stvarno interesuje, koji znaju šta govore I na koji način govore, bilo zbog izučavanja politikologije na fakultetu ili zbog neformalnog obrazovanja i samostalnog usavršavanja. Ipak, dodaje Jovetić, “mnogo su glasniji oni koji samo private mišljenje needukovane mase, polu-istine ili propagandni materijal koji služi za ostvarivanje ciljeva raznih struktura. Oni mogu da se obrazuju ali je većina zatvorena za razgovor, učenje I promjenu mišljenja.” Iz ovog razloga, zainteresovana omladina gubi motivaciju, jer ne vide budućnost u politici: “ne mogu da iniciraju neku promjenu, te oni koji nemaju dobre stavove, motive i namjeru jedini istraju I održavaju političku I društvenu strukturu u državi na tim principima”.

Time se stvara “začarani krug” nezadovoljne mase i zadovoljne elite koja ispunjava samo svoje ciljeve. Ipak, kao i u većini slučajeva, izlaz iz ove situacije predstavlja adekvatna edukacija mladih, konkretno, u ovom kontekstu, o političkim procesima.