16.11.2022

Porijeklo teorija zavjere

Autor: Nikola Radovanić

Da bi teorija zavjere nastala potrebno je da polovično tačna i okružena misterijom. Uzmimo slučaj iz svakodnevice, jedna od njih se zove Vašingtonska pica. Naime, mušterija je naručivao standardnu margaritu (samo sa trapistom), ali ono što je bilo neobično je bio način na koji je to radio, u vidu kriptičnih mejlova. Sled situacija je doveo do sumnje na kodirani jezik koji se koristio za naručivanje maloljetnika i razotkrivanju nepostojeće pedofilske organizacije. Ovo sve se desilo za vrijeme predsjedničkih izbora u Americi 2016. godine, te nam je shvatljivo ako smatramo teorije zavjere modernim fenomenom.

Međutim, one su pratile čovječanstvo odvajkada, kako bi se objasnilo nerazumljivo jer je krajni cilj povezivanje naizgled nepovezivog u kulturi i modernoj svijesti. Mogu se klasifikovati često kao subliminalne, primjera radi da li su Amerikanci sletjeli 1969. na Mjesec? Navlači li nas Coca-cola na svoje piće kroz marketinške kampanje?

Ono što ih ujedinjuje jeste jednostavan narativ, mi smo pozitivci, a u priči se borimo protiv negativca, bili to masoni, iluminati ili reptilijanci. Stvara se fantazijska logika u vidu siromašnih i ugnjetavanih u čiju zaštitu staje junak koji se uzdiže iz skromnih uslova kako bi se suprotstavio zlim pojedincima ili organizacijama. Primjer ovakvog narativa potiče još od srednjeg vijeka, kada je glavni izvor teorija bio biblijski đavo. Priča je antisemitska u smislu da su se Jevreji smatrali glavnim antagonistima  i narodom koji je bio u dogovoru sa demonom da preotmu Svetu zemlju. Smatralo se da bi u toku Vaskrsa žrtvovali hrišćansko dijete svake godine kako bi im on poklonio Jerusalim.

Najpoznatiji i najregalniji teoretičar zavjera je bio kralj Filip IV. Od njega potiče ideja iza misterije templara, koji bi živjeli kao sveštenici, ali bi se borili kao ratnici. Pratili bi vjeru u smislu gdje bi se odricali porodice, imovine, novac bi prikupljali kroz donacije i gradili bi crkve po Evropi. Ideja je bila da su postajali toliko finansijski moćni da bi i kruna Frnacuske pred njima zadrhtala, te je Filip nešto morao da preduzme. 1307 godine dolazi do ideje da osmisli svoju teoriju prevare. Raširio je lažnu vijest da su počeli bavit nehrišćanskim ritualima, poput sodomije i bogohuljenja u vidu uzdizanja đavola. Naravno, bili su i čarobnjaci, koja je bila omiljena antagonizacija tadašnjih ljudi, te je kralj kroz jednu noć uspio da pohapsi sve templare te države.

Ljudska narav će uvijek nadživjeti svako istorijsko doba u kojem se nađe i sa sobom prenijeti fenomene poput prethodno navedenih. Danas se ne gleda toliko na religiju kao izvoru teorija zavjera, već na politiku. Sličnost koja spaja sve teoretičare kroz vjekove jeste trenutni događaj tog vremena koji je teško objasniti.

Informacija leži u srcu svake dobre zavjere, tačnije kontrola činjenica začinjena pomalo tračevima. Primjera radi vratimo se Francuskoj, tačnije prvoj francuskoj revoluciji, za vrijeme formiranja jakubita, radikalnog ogranka francuske revolucije. Oni su težili eliminaciji političkih protivnika i delegitimizaciji opozicije. Oružje koje su koristili su bile lažne informacije.

Kako su im protivnici bili povezani sa drugim državama, stranim finansijskim benefaktorima, kontra-revolucionarima.

Samim tim se vraćamo na moderno vrijeme i bljesak inspiracije da je elita, top 1% društva korumpiran i zlonamjeran. Nisu iskrena reflekcija naroda i aktivno rade protiv interesa većine.  Harizmatične vođe su često oni koji uzimaju kontrolu nad ovakvim narativima.  Jedan istorijski primjer jeste Staljin i problem sa ukrajinskim žitom, što dovodi do masovne gladi, a on to podvaljuje trockistima Teoretičari zavjere su u suštini dobri naratori. Imaju talenta u osmišljanju priče i u sastavljanju informacije na originalan način, time osmišljajući tajni svijet za koji ni sami ne znamo da postoji.

 


Naslovna fotografija: World history encyclopedia