10.10.2022

Forum mladih pisaca – Mjesto gdje nastaje savremena, crnogorska književnost

Autor: Petar Klakor

Biti umjetnik u doba ekonomske, političke ili bilo kakve druge društvene krize je izazovno, iz prostog razloga što je i u redovnim okolnostima, svaki kulturni poduhvat koji nije sistemski adekvatno podržan – herojski podvig.

Neafirmisani književnici i pjesnici iz Crne Gore već sedam godina svoju podršku pronalaze u Forumu mladih pisaca. Od svog nastanka 2015. godine, to književno društvo predstavlja inspiraciju i prostor za napredak mnogim mladim kreativcima koji se bave pisanom riječju.


Izvor fotografije: Arhiva Foruma mladih pisaca

Jedna od dugogodišnjih članica Foruma jeste i spisateljica Jana Radičević koja je pravi svjedok kako se početna ideja pretvorila u prepoznatljivu kulturnu instituciju koja gradi novu generaciju crnogorskih pisaca.

„Pokretačka ideja za osnivanje Foruma mladih pisaca došla je od urednice informativno-edukativnog programa u KIC-u, Valentine Knežević, koja je prepoznala da mladim piscima u Podgorici nedostaje institucionalna podrška. Forum je od početka zamišljen kao književna zajednica i otvorena grupa. Kako se kolektiv razvijao tako su se i ciljevi smjenjivali, ali kao glavni cilj ostalo je da ideja Foruma ne samo nastavi da živi, već da svako da svoj doprinos, pojedinačno i u grupi,“ pojašnjava Radičević.

Ističe da je prvim članovima bila zanimljiva zamisao o sastancima na kojima su mogli da čitaju i komentarišu svoje radove, pričaju o književnosti, ali i da djeluju zajedno kao grupa. Zahvaljujući podršci Kulturno informativnog centra „Budo Tomović“, ali i zajedništvu koje je unutar književnog kolektiva izgrađeno, stvoreni su uslovi za unapređenje početne pozicije onih koji sebe tek prepoznaju kao pisce.

„Forum pruža mjesto za okupljanje, prostor za čitanje, analiziranje i diskusiju, razmjene ideja i rad na zajedničkim projektima, ali i iskustvo rada sa urednikom i recenzentom pri objavljivanju rukopisa. Što smo jedni drugima prvi čitaoci i kritičari – sve je to dragocjeno, sve to treba jednom mladom piscu na početku stvaranja. To je podsticajna sredina za one koji književnost vide kao važan dio svog života i načina na koji žele da se izraze,“ kaže mlada autorka.


Za sve one koji pisanje vide kao svoju profesiju, bitno je da dođu do publike koja će prepoznati vrijednost njihovog stvaralaštva. Jana smatra da književnom društvu od početka dobro polazi za rukom da dopre do zainteresovane javnosti.

U početku su pažnju dobijali preko zajedničkih projekata, a sa prvim samostalnim knjigama članova, čitalačka javnost je krenula da se interesuje za pojedinačni rad pisaca najbližih njihovom senzibilitetu.



Autor fotografije: Dado Ljaljević


Naša sagovornica je upravo jedna od onih koji su kroz Forum dobili priliku da se pojedinačno istaknu i objave vlastite knjige. Janina poezija koju sama jednom riječju opisuje kao „suočavanje“, prošla je kroz proces sazrijevanja da bi zatim bila pretočena u dvije zbirke: „ako kažem može postati istina“ (2019) i „zona neutralnog pritiska“ (2022). Obje su objavljene u izdavaštvu Partizanske knjige, a autorka za Makanje priča kako je došlo do te saradnje:

„Kao učesnica jedne od radionica kreativnog pisanja koje se organizuju u okviru književnog programa u KIC-u imala sam priliku da upoznam pisca Srđana Srdića. Njemu se svidjelo kako pišem i tako je došlo do te saradnje. Put do prve knjige ne mora da izgleda tako, mogu to biti i pobjedničke knjige na konkursima, što je iskustvo nekoliko mojih prijatelja i kolega iz Foruma.“

Iako, kao šira javnost, zamišljamo da prvi susret sa vlastitom knjigom nakon što izađe iz štampe predstavlja pravu senzaciju i udar velike euforije, Radičević pojašnjava da je realnost malo drugačija.

„Poslije završenog rada na tekstu, pa na prelomu (a i objavljivanje nije nešto što se dešava preko noći) na kraju ni nemate neki poseban osjećaj kada knjiga izađe iz štampe, konstatujete da više nema dorade, tekst je objavljen, više nije samo vaš, sad pripada svima koji uzmu da ga čitaju. Više me ushite momenti kada shvatim da neko zapravo čita moje knjige,“ iskrena je mlada pjesnikinja.

Janine pjesme trenutno je moguće čitati na njemačkom, engleskom, francuskom, makedonskom, albanskom, ruskom i slovenačkom jeziku. Svoje stvaralaštvo tako prepušta umijeću prevodilaca. Svjesna je da čak i kada bismo sve njih smjestili u jednu prostoriju, ne bismo dobili precizan odgovor o tome šta se sve u prevodu izgubilo ili dobilo.


Autorka fotografije: Noemí Conesa


Nakon objavljivanja svoje druge zbirke, Radičević se sa ostatkom Foruma mladih pisaca posvetila pripremanju nove zajedničke knjige - osme po redu, koja će tradicionalno biti promovisana krajem godine. Nada se da će u osmoj, ali i svakoj narednoj godini postojanja KIC-ove književne zajednice, biti sve više zajedničkih ideja i projekata koji će nastaviti da okupljaju mlade ljude.

„Zanimljivo je da je za sedam godina okupljanja u grupi svako od nas donio, i dalje donosi, nešto drugačije i različito u odnosu na ostale, svoju poetiku i pjesnički izraz, a da je to kao vrijednost prepoznala i stručna javnost i književna publika koja prosto voli književnost. Mi smo prije svega pjesnici, i drago mi je što se vidno razbijaju neke uvriježene a pogrešne predstave o tome šta poezija treba ili ne treba da bude, što se sve više pažnje poklanja i novoj estetskoj vrijednosti, novim glasovima i autentičnom izrazu autora, a svaka poetika ima svoj put i svoje čitaoce,“ ukazuje Jana Radičević.


Izvor fotografije: Arhiva Foruma mladih pisaca


Zahvaljujući takvoj raznolikosti i jedinstvenosti talentovanih pojedinaca koji se sastaju u  Forumu, savremeno knjževno stvaralaštvo svakako ima svoj potencijal u Crnoj Gori. Iako su sami članovi tog književnog društva jedni drugima najveća podrška, vrijeme je da mi, kao publika, počnemo da posvećujemo veću pažnju mladim piscima iz naše države, koji zaista imaju štošta da ponude.


Izvor naslovne fotografije: Arhiva Foruma mladih pisaca

Ostale vijesti iz kategorije

Kultura & umjetnost

Kultura & umjetnost